Nacionalni planovi mogli bi zaustaviti rast emisija metana, ali cilj od 30 posto ostaje daleko

Metan se u raspravama o klimatskim promjenama često spominje kraće od ugljikova dioksida, ali upravo je kratkoročno snažan staklenički plin. Njegove emisije dolaze iz energetike, poljoprivrede, otpada i otpadnih voda. Nova analiza pokazuje da bi provedba trenutačno predanih nacionalnih planova mogla preokrenuti njihov rast, ali ne i ostvariti cilj koji su države zajednički postavile.

Istraživači su ažurirali procjenu korištenu u izvješću Global Methane Status 2025. Prema njihovom modelu, potpuno provođenje mjera uključenih u postojeće planove smanjilo bi antropogene emisije metana za približno 11 posto između 2020. i 2030. To bi bio važan pomak u odnosu na sadašnji trend, ali Global Methane Pledge traži smanjenje od 30 posto do kraja desetljeća.

Najveći tehnički potencijal nalazi se u energetici. Oko 70 posto jeftinog potencijala smanjenja do 2030. povezano je s fosilnim gorivima: riječ je o smanjivanju ispuštanja i spaljivanja plina, otkrivanju curenja u proizvodnji i transportu te boljem upravljanju rudnicima ugljena. Dio mjera već se može provesti postojećom tehnologijom, pa nije nužno čekati potpuno nove izume.

Mogućnosti postoje i u sektoru otpada. Odvajanje organskog materijala od odlagališta može smanjiti stvaranje metana, a starim se odlagalištima može bolje upravljati prikupljanjem i korištenjem odlagališnog plina. Kod otpadnih voda učinkovitije pročišćavanje također može smanjiti emisije, posebno u područjima gdje se infrastruktura brzo širi.

Poljoprivreda je složeniji problem. Dio metana nastaje probavom preživača, pa se ne može ukloniti jednostavnim popravkom cijevi ili uređaja. Postoje prehrambene, uzgojne i upravljačke mjere koje mogu smanjiti emisije, ali njihova primjena ovisi o lokalnim uvjetima, troškovima, prihvaćanju među poljoprivrednicima i dostupnosti hrane.

Analiza zato razlikuje tehnički potencijal od politički ostvarivog rezultata. Model procjenjuje što bi se moglo postići ako se provedu određene mjere, ali ne znači da će se one automatski provesti. Potrebni su propisi, ulaganja, mjerenje curenja i transparentno izvještavanje. Bez toga nacionalni planovi ostaju popis namjera.

Poruka istraživanja nije da je cilj od 30 posto nedostižan, nego da postojeće obveze nisu dovoljne. Najbrži dobici izgledaju mogući u energetici i otpadu, dok poljoprivreda traži dugoročniji pristup. Smanjenje metana može usporiti zagrijavanje u bliskoj budućnosti, ali samo ako se procjene pretvore u stvarne projekte, kontrole i promjene poslovnih praksi.