Otkriven asteroid čija brzina rotacije prkosi zakonima fizike

Najnovija promatranja opservatorija Vera C. Rubin otkrila su populaciju asteroida koji se okreću toliko brzo da bi se, prema dosadašnjim teorijama, trebali raspasti. Rekorder među njima, asteroid 2025 MN45, redefinira naše razumijevanje sastava i čvrstoće nebeskih tijela.

Znanstvenici su desetljećima vjerovali da su postavili jasnu granicu brzine rotacije za asteroide. Ta „granica raspada“ (spin barrier) iznosila je otprilike 2,2 sata za objekte veće od 150 metara. Teorija je bila jednostavna: većina asteroida nisu čvrste stijene, već labave nakupine prašine, kamenja i gromada koje na okupu drži isključivo gravitacija – takozvane „hrpe ruševina“ (rubble piles). Ako bi se takav objekt okrenuo brže od kritične granice, centrifugalna sila bi nadvladala gravitaciju i asteroid bi se doslovno razletio u svemir.

Međutim, podaci prikupljeni tijekom pretproizvodne faze rada opservatorija Vera C. Rubin u Čileu potpuno su opovrgnuli ovu pretpostavku.

Rekorder 2025 MN45 i „nemoguće“ brzine

Glavna zvijezda novog istraživanja je asteroid 2025 MN45. Smješten u Glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, ovaj objekt ima promjer od oko 710 metara. Ono što je šokiralo astronome je njegova brzina rotacije: 2025 MN45 puni krug napravi za nevjerojatnih 1,88 minuta.

Da bi se objekt te veličine održao na okupu pri takvoj brzini, on ne može biti „hrpa ruševina“. Tim astronoma predvođen dr. Sarah Greenstreet s NSF-ovog NOIRLaba procjenjuje da ovaj asteroid mora imati strukturnu čvrstoću sličnu čvrstoj stijeni. On nije samo skup kamenčića; on je monolit.

Sustavno redefiniranje povijesti Sunčevog sustava

Ono što ovo otkriće čini još značajnijim jest činjenica da 2025 MN45 nije izoliran slučaj. Tijekom kratkog razdoblja promatranja u travnju i svibnju 2025., opservatorij je identificirao ukupno 19 asteroida koji rotiraju brzinama koje su se ranije smatrale nemogućima.

Tri od tih objekata su „ultra-brzi rotatori“ s periodom kraćim od pet minuta, dok su ostali „super-brzi“ s periodima između 13 minuta i 2,2 sata. Većina ih se nalazi u Glavnom pojasu, što je dodatno iznenađenje jer se ranije smatralo da su tako brzi objekti rezervirani isključivo za prostor blizu Zemlje.

Zašto je ovo važno?

Ovi „čvrsti“ asteroidi vjerojatno su preživjeli ostaci ekstremno nasilnih sudara iz rane faze formiranja Sunčevog sustava. Dok je većina drugih tijela kroz milijarde godina pretvorena u krhotine i prašinu, ovi objekti su sačuvali svoju unutarnju strukturu.

Otkrića opservatorija Vera C. Rubin sugeriraju nekoliko ključnih stvari:

1. Strukturna raznolikost: Asteroidi su mnogo raznolikiji i otporniji nego što smo mislili.

2. Povijest sudara: Postotak čvrstih monolitnih tijela u Glavnom pojasu znatno je veći od predviđenog, što mijenja naše modele o tome kako su se planeti i asteroidi međusobno sudarali.

3. Buduće misije: Razumijevanje sastava asteroida ključno je za buduće misije rudarenja u svemiru, ali i za strategije obrane Zemlje od potencijalnih udara.

Kako opservatorij Vera C. Rubin krene u puni pogon, očekuje se da će katalogizirati milijune novih asteroida. Ako su ovi prvi rezultati ikakav pokazatelj, naše knjige o astronomiji uskoro će trebati temeljitu reviziju.