Royal Court slavi 70 godina: dvanaest produkcija i nova generacija dramatičara

Royal Court Theatre u Londonu u 2026. godini slavi 70 godina postojanja, ali njegova obljetnička sezona ne izgleda kao zatvaranje u vlastitu povijest. Program pod naslovom koji bi se mogao sažeti kao prijelaz od institucije prema interakciji okuplja dvanaest produkcija i projektnih izvedbi, velike povratke, međunarodne premijere, nove tekstove i programe potpore piscima koji tek ulaze u kazališni sustav.

Royal Court osnovan je u sadašnjem obliku 1956. godine i desetljećima se profilirao kao kazalište novih, često riskantnih i politički osjetljivih tekstova. Premijera Osborneova Look Back in Anger obično se uzima kao jedan od početaka moderne britanske drame. No obljetnica nije samo podsjetnik na kanon. Pitanje koje se provlači kroz sezonu glasi: može li institucija s tako snažnim nasljeđem ostati mjesto gdje se pišu buduće, a ne samo pamte prošle drame?

Velika imena nose sezonu, ali ne određuju je cijelu

Program na glavnoj pozornici spaja poznata imena i nove produkcije. Tilda Swinton vraća se u obnovu predstave Man to Man Manfreda Kargea, dok Gary Oldman nastupa u Beckettovoj predstavi Krapp’s Last Tape. Tu je i europska premijera drame John Proctor Is the Villain Kimberly Belflower, nakon uspjeha na Broadwayu, kao i nova djela Lukea Norrisa, Rajiva Josepha i Ryana Calaisa Camerona.

Među naslovima je i The Afronauts, nova drama o zambijskom svemirskom programu iz 1964. godine. Sama tema pokazuje kako se suvremeno kazalište udaljava od ograničenog pogleda na povijest tehnologije, istraživanja i budućnosti. Svemirska utrka nije bila samo američka i sovjetska priča. Postojale su i ambicije zemalja koje su se pokušavale zamisliti izvan kolonijalnih kategorija.

Velika glumačka imena daju sezoni vidljivost i financijsku stabilnost, ali Royal Court naglašava da se budućnost kazališta neće graditi samo na zvijezdama. Zato je važan odnos između velikih produkcija na pozornici Downstairs i novih autora na Upstairsu.

Otvorene prijave umjesto zatvorenog kruga

Četiri teksta na manjoj pozornici izabrana su kroz otvorene prijave. Među njima su The Shitheads Jacka Nichollsa, Are You Watching? Georgie Dettmer, Blood of my Blood Joy Nesbitt i Monument Rhysa Warringtona. Royal Court godišnje čita više od 3.000 novih drama, pa otvoreni poziv nije samo administrativna procedura. On je pokušaj da se put prema profesionalnoj pozornici ne ograniči na mrežu već poznatih imena, agenata i institucija.

Program uključuje i međunarodni transfer Between The River And The Sea, nastao u suradnji s berlinskim Maxim Gorki Theaterom. Time se londonska scena otvara prema tekstu koji dolazi iz drugog političkog i kazališnog konteksta. Takvi transferi ne znače automatski da će predstava biti jednako čitana u novoj sredini. Upravo zato mogu biti važni: publiku dovode u susret s jezikom i iskustvom koje nije nastalo unutar njezina vlastitog kulturnog sustava.

Od majstora prema suradniku

Jedna od važnih tema sezone tiče se tradicionalnog modela glazbenog i dramskog obrazovanja, posebno odnosa majstora i učenika. Royal Court kroz projekt Godot’s To-Do List 18-godišnjeg Lea Simpea-Asantea povezuje Beckettovu tradiciju s glasom autora koji tek ulazi u sustav. Simpe-Asante otkriven je kroz Young Playwrights Award i izabran za Jerwood New Playwrighta 2026.

Ta činjenica nije samo simpatična biografska bilješka. Ona pokazuje kako institucija može koristiti vlastitu povijest bez toga da od mladih autora traži ponavljanje starog jezika. Beckett ovdje nije samo zaštićeni klasik. On postaje polazište za novi tekst i novu publiku.

Royal Court najavljuje i Jerwood Royal Court Commissioning Scheme, kroz koji bi se šest novih britanskih narudžbi godišnje razvijalo izvan vlastitih pozornica. Program uključuje grantove do 6.000 funti, a kazalište govori o dodatnih 250.000 funti godišnjeg ulaganja u budućnost dramskog pisanja kroz nova partnerstva. Važno je naglasiti da je riječ o programu potpore, a ne o već provedenoj reformi cijelog britanskog kazališta.

Obljetnica koja se ne završava na zgradi

Program uključuje i festival mladih dramatičara te suradnju s BBC Radio 4. Najavljena je nova radijska produkcija The Children Lucy Kirkwood, kao i adaptacije tekstova iz sedam desetljeća Royal Courtove arhive. Time se institucija širi izvan gledališta. Tekstovi se čitaju, slušaju, razvijaju i ulaze u nove medije.

Upravo je to najveći značaj 70. sezone. Royal Court ne slavi samo naslove koji su već postali dio povijesti moderne drame. Pokušava izgraditi lanac između otvorene prijave, radionice, potpore, čitanja, radija i profesionalne produkcije. Taj lanac nikada nije savršen i ne može jamčiti da će svaki novi tekst pronaći publiku. Može, međutim, smanjiti udaljenost između talentiranog autora i institucije.

Obljetnica će se pamtiti po Tildi Swinton i Garyju Oldmanu, ali njezin će stvarni test biti manje spektakularan. Hoće li novi autori nakon završetka sezone dobiti dovoljno vremena, novca i prostora da nastave raditi? Ako odgovor bude potvrdan, Royal Court će 70 godina pretvoriti u početak sljedećeg poglavlja, a ne u završnu bilješku vlastite povijesti.