Samo jedna od – Petra Prtajin

Među urbanim tinejdžerima nema surovijeg stanja od izolacije. Ponekad je jedino rješenje bijeg – od njih, od sebe. Odbačena, Pia se ipak ne može pomiriti sa samoćom. Pokuša slijediti stado, ali svaki put biva otjerana. Podsmijesi, zlostavljanje, javno i virtualno izvrgavanje ruglu. Saznaje da nevidljivost i izolacija nipošto nisu najgore što se čovjeku može dogoditi. Svoju bol odluči gutati daleko od svih, razoružana i ismijana. Ipak, dogodi se da upravo oni koji prigrle svoju odbačenost prizovu neke neočekivane ljubavi, nova iskustva, zajednicu pomaknutu do ruba, otvore se prema sigurnosti i samouvjerenosti koju pruža. Cijena je pripadnosti, međutim, visoka.

Iz knjige:

– Penjemo se po napuštenim zgradama. To nam je baš hobi – meni i ovoj ekipi koju si upoznala. Znam da zvuči odvratno, ali stvarno zna bit fora. Adrenalin te pukne. Nagon za preživljavanjem.

– Možda je zbog droge – kažem stisnuta u jakni ovog nafuranog neznanca.

– Zna bit.

– I kaj onda radite tamo?

– A istražujemo, družimo se, razbijamo. Kužiš, fora je doć na mjesto di možeš radit što želiš. Nikome ne smetaš. Ima tu i tamo koja igla, ali imaš oči. A i nisu sve sad neke skroz razrušene. Ima jedna ful visoka koju nisu nikada završili. Čista je; sami beton. Popeli smo se na vrh. Pogled je bio neopisiv. Tebi je to čudno, ha?

Lijepo govori; ne razmišlja, samo je iskren.

– Ja imam izmišljenu frendicu. – Osmijeh Cerigradske mačke pojavi se u tami. – Ela. Nisam mogla slušati svoje kako se svađaju, pa sam se iskradala i govorila im da idem kod nje. I dalje se skrivam dolje – u podrumu – sa svojom flautom.

– Možda jesi dovoljno luda za nas.

Petra Prtajin rođena je 2003. u Zagrebu. Pohađala je V. gimnaziju, bavila se sportovima, učila jezike, volontirala u Klinici za dječje bolesti, sve to vrijeme pisala. Danas je studentica treće godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Samo jedna od njezin je romaneskni prvijenac.

Izdavač: Ljevak