SpaceX lansirao 21 vojni satelit za novu američku komunikacijsku mrežu

SpaceX je 10. listopada iz Kalifornije lansirao 21 satelit za američku Space Development Agency, američku agenciju zaduženu za izgradnju nove vojne svemirske arhitekture. Misija T1TL-A poletjela je Falconom 9 iz baze Vandenberg Space Force Base.

Lansiranje je uslijedilo nakon neuspjelog prvog pokušaja 5. listopada. Tada je automatski sustav prekinuo odbrojavanje 58 sekundi prije polijetanja zbog neuobičajenih podataka na drugom stupnju rakete. Falcon 9 nakon toga je vraćen u vodoravan položaj radi provjera, a novi pokušaj izveden je nekoliko dana kasnije.

Teret misije čine sateliti koje je proizveo Northrop Grumman. Oni pripadaju Tranche 1 Transport Layeru, dijelu šire Proliferated Warfighter Space Architecture. Cilj te arhitekture jest povezati velik broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti kako bi se podaci mogli prenositi brže i otpornije nego kroz tradicionalnu, malobrojniju satelitsku infrastrukturu.

Transport Layer zamišljen je za sigurnu komunikaciju, razmjenu podataka i podršku sustavima za praćenje projektila. Sateliti bi trebali koristiti optičke međusatelitske veze, poznate kao OISL. Za razliku od radijskih veza, optičke veze mogu ponuditi nisku latenciju i izravnu komunikaciju između satelita bez stalnog vraćanja podataka na Zemlju.

Mreža se planira na visinama između približno 750 i 1.200 kilometara. Prema opisu programa, cilj je da 95 posto planeta u svakom trenutku bude u vidokrugu najmanje dvaju satelita T1TL-a. Takva pokrivenost trebala bi omogućiti da se informacije šalju kroz više mogućih putova čak i kada pojedini satelit nije dostupan.

Prvi stupanj Falcona 9 sletio je oko sedam i pol minuta nakon polijetanja u Landing Zone 4. Za taj je potisnik to bio šesti let, što pokazuje koliko se današnje lansiranje oslanja na višekratnu uporabu raketne opreme.

Misija je dio većeg plana. Tranche 1 trebao bi obuhvatiti stotine satelita za transportni i prateći sloj. Sustav se povezuje s vojnim komunikacijskim mrežama poput Linka 16, ali njegova će stvarna vrijednost ovisiti o uspješnoj integraciji svih satelita i zemaljskih korisnika.

Nova konstelacija pokazuje da se svemirska infrastruktura sve više gradi kao mreža, a ne kao skup pojedinačnih letjelica. U tom modelu važni nisu samo broj satelita i njihova oprema, nego i sposobnost da zajedno prenose podatke u gotovo stvarnom vremenu.