Istraživači koji poduzimaju evolucijsko istraživanje mikroskopske strukture drva nekih od najpoznatijih svjetskih stabala i grmova otkrili su potpuno novu vrstu drva.

Ovo otkriće moglo bi otvoriti nove prilike za poboljšanje sekvestracije ugljika u plantažnim šumama sadnjom brzorastućeg stabla koje se češće viđa u ukrasnim vrtovima.

Studija je pokazala da stabla tulipana, koja su srodna magnolijama, imaju jedinstvenu vrstu drva koja se ne uklapa ni u jednu kategoriju tvrdog ili mekog drva.

Znanstvenici sa Sveučilišta Jagiellonian i Sveučilišta u Cambridgeu koristili su skenirajući elektronski mikroskop niske temperature (cryo-SEM) kako bi prikazali arhitekturu sekundarnih staničnih stijenki (drvo) na nanomjernoj razini u njihovom izvornom hidratiziranom stanju.

Istraživači su otkrili da dvije preživjele vrste drevnog roda Liriodendron, poznatije kao stablo tulipana (Liriodendron tulipifera) i kinesko drvo tulipana (Liriodendron chinense) imaju puno veće makrofibrile od svojih srodnika iz tvrdog drveta (makrofibrili su duga vlakna poredana u slojevima u sekundarna stanična stijenka).

Vodeći autor istraživanja objavljenog u časopisu New Phytologist , dr. Jan Łyczakowski sa Sveučilišta Jagiellonian, rekao je: “Pokazujemo da liriodendroni imaju srednju strukturu makrofibrila koja se značajno razlikuje od strukture bilo mekog ili tvrdog drva. Liriodendroni su se odvojili od stabala magnolije oko 30. Prije 50 milijuna godina, što se poklopilo s naglim smanjenjem atmosferskog CO 2 , to bi moglo pomoći u objašnjenju zašto su stabla tulipana vrlo učinkovita u skladištenju ugljika.”

Tim stručnjaka sumnja da su veći makrofibrili u ovom “srednjem drvu” ili “akumulatorskom drvu” ono što stoji iza brzog rasta stabala tulipana.

Łyczakowski je dodao: “Poznato je da su obje vrste tulipana iznimno učinkovite u zadržavanju ugljika, a njihova povećana struktura makrofibrila mogla bi biti prilagodba koja bi im pomogla da lakše uhvate i pohrane veće količine ugljika kada je dostupnost atmosferskog ugljika smanjena.