Naslov knjige oblikovan je kao parafraza naslova Sanjarije samotnog šetača J.J. Rousseaua, i to zato što se i ovdje naoko govori o jednoj temi, a zapravo se govori o svemu i svačemu. Riječ je, naime, o zbirci feljtona u kojima autor razmatra razne aspekte prometne problematike, proširujući vidik na društveni život i ljudsku narav. Govori se tu i o dijelovima automobila (šajba, rezervni kotač, retrovizor), i o drugim sudionicima u prometu (biciklisti, kamioni, motori), i o prometnim znakovima i propisima (crna točka, žmigavac), a napokon i o navikama vozača i o njihovu ponašanju u prometu. Autor u priču uvodi i svoja sjećanja na promet u posljednjih pedesetak godina, sjećanja na promjene koje su se u njemu zbile, i na konstante koje su sve to vrijeme ostale iste. Premda se koji put laćaju i sasvim ozbiljnih tema, ovi su tekstovi pisani lako i živahno, pa nije čudo što su privukli pozornost čitatelja u «Vijencu», gdje su izlazili u obliku kolumne.

Kroz pola stoljeća svog literarnog djelovanja Pavao Pavličić (Vukovar, 1946). objavio je preko stotinu naslova (preciznije, 107). Među njima važno mjesto zauzimaju i knjige feljtona. Nova knjiga Sanjarije samotnog vozača nastavlja niz započet još 1985. Zagrebačkim odreskom, objavljenim u slavnoj žutoj biblioteci (ITD) zagrebačkog Znanja. Nakon toga slijedile su: Inventura (1989.), Svoj svome (1992.), Prolazna soba (1992.), Leksikon uzaludnih znanja (1995.), Zagrebački trgovi (1998.), Ulica me odgojila (2004.), Knjiški moljac (2009.) i Ropotarnica (2019.). Riječ je o tekstovima koji su se pojavljivali u dnevnim novinama i listovima za književnost i kulturu.

Postoje, doista, priče i filmovi u kojima strojevi postaju razumna bića (pazite, nije tu riječ o robotima, nego o kućanskim aparatima), pa se ta bića onda pobune protiv ljudi i stanu im zadavati nevjerojatne nevolje. A tko se nalazi na čelu te pobune? Nalazi se, kao što je i logično, automobil. U njemu se krije anđeo, ali isto tako i demon. I kad to vidite kao živu sliku, malko se stresete. I pomislite kako bi takve filmove trebalo prikazivati kao kaznu onima koji prebrzo voze. Ili će biti dovoljno podsjetiti na onu narodnu izreku novijega postanka: Ne vozi nikad brže nego što leti tvoj anđeo čuvar!

Izdavač: Lađa od vode