Bioraznolikost štiti od invazije alohtonih vrsta drveća

Stoljećima je ljudska aktivnost namjerno ili nenamjerno poticala širenje biljnih vrsta u područja daleko izvan njihovog prirodnog staništa. U prosjeku, oko 10% alohtonih vrsta diljem svijeta postaje invazivno, često uzrokujući velike ekološke i ekonomske posljedice za pogođena područja.

Znanstvene studije otkrivaju da se blizina ljudske aktivnosti — osobito pomorskih luka — pojavljuje kao dominantan čimbenik koji pokreće vjerojatnost invazije. Luke rukuju tonama robe, uključujući biljke ili sjemenke iz svih krajeva svijeta. Kolonizacijski pritisak koji vrši biljni materijal je stoga vrlo visok u ovim regijama visoke ljudske aktivnosti. Što je šuma bliže luci, to je veći rizik od invazije.

Međutim, ekološki čimbenici određuju ozbiljnost invazije. Što je najvažnije, domaća bioraznolikost pomaže ublažiti intenzitet ovih invazija. U raznolikim šumama, kada je većina dostupnih niša popunjena domaćim vrstama, stranim vrstama drveća postaje teže širiti se i razmnožavati.

Međutim, na lokacijama s umjerenim uvjetima, alohtono drveće mora biti funkcionalno različito od autohtonih vrsta kako bi preživjelo funkcionalnim razlikovanjem, alohtone vrste izbjegavaju intenzivno natjecanje s autohtonim drvećem za važne resurse kao što su prostor, svjetlost, hranjive tvari, ili vode.