Antoni Libera: Madame

U sivoj svakodnevici komunističke Poljske šezdesetih, gdje su pravila stroga, a životne mogućnosti ograničene, jedan mladić, maturant, zaneseno sanja o slobodi, umjetnosti i velikim stvarima. No taj njegov intelektualni zanos neće biti ni sjena onog zanosa koji će doživjeti kad u školu dođe nova profesorica francuskog jezika – tajanstvena, karizmatična i nedostižna Madame.

Ona nije poput ostalih profesora. Ne uklapa se u sustav i ne slijedi zadane obrasce. Njezina pojava i nastup nose misterij, zapadnjačku eleganciju, neovisnost, provokaciju – sve ono što mladi pripovjedač žudi pronaći i u sebi. Nje­gova opsesija profesoricom prerasta u živu unutrašnju re­voluciju – intelektualnu, emocionalnu, erotsku, pa i po­litičku. Pitanje tko je zapravo Madame i što ona pred­stavlja postaje ključno u njegovoj potrazi za identitetom i smislom u svijetu punom apsurda i zabrana.

Zahvaljujući pripovjedačkoj vještini Antonija Libere Madame se može čitati i kao triler, i kao melankolična ljubavna priča, ali i kao duhovita politička proza i dru­štvena satira. To je i portret umjetnika u mladosti, i sentimentalni odgoj, i razum i osjećaji – sve ono što će nas podsjetiti na klasike zbog kojih smo zavoljeli književnost, ali i na vlastite mladenačke snove i prve ljubavi koje su nas zauvijek promijenile. Madame Antonija Libere briljantno je napisan roman o sazrijevanju, ljubavnoj opsesiji i slobodi duha u svijetu sputanom ideologijom.

Antoni Libera (1949.), pisac, prevoditelj i kazališni redatelj, jedan je od najistaknutijih suvremenih poljskih književnika.

Rodio se i školovao u Varšavi. Na Varšavskom je sveučilištu 1972. završio studij polonistike te 1984. doktorirao na Poljskoj akademiji znanosti obranivši disertaciju o književnom djelu Samuela Becketta. Duboko fasciniran književnošću irskog pisca, s Beckettovim je djelom debitirao i kao prevoditelj: preveo je na poljski sva njegova dramska djela te većinu proznih tekstova, eseja i pjesama; najzad, kao kazališni redatelj njegove je drame postavio ne samo u Poljskoj nego i u Londonu, Dublinu, New Yorku i Melbourneu – ukupno tridesetak predstava. Beckett, kojega je 1976. i osobno upoznao, nazvao ga je svojim “ambasadorom u Istočnoj Europi”. O toj posebnoj intelektualnoj i osobnoj bliskosti svjedoči Liberina autobiografska proza Godot i njegova sjena (Godot i jego cień, 2009.).

Libera je preveo i velik broj klasičnih grčkih i europskih dramskih i pjesničkih djela – od Sofokla i Shakespearea preko Racinea i Hölderlina do Oscara Wildea i Konstantina Kavafisa, te operna libreta, a napisao je i jednočinku Eastern Promises, koja je izvedena u londonskom Royal Court Theatreu (1990.).

Bio je i suurednik časopisa Puls (1988. – 1993.) te dramaturg u varšavskom Teatru Dramatycznym (1996. – 2001.).

Liberino najpopularnije djelo nedvojbeno je veliki roman Madame (1998.), objavljen nakon što je osvojio prvu nagradu na natječaju krakovske nakladničke kuće Znak; iduće godine nominiran je za najvažniju poljsku književnu nagradu Nike, a uslijedila su i brojna druga priznanja. Riječ je o naizgled jednostavnoj ljubavnoj priči – koja je istodobno i priča o odrastanju – smještenoj u ambijent poljske realnosti šezdesetih godina, ali koja se u svojim dubljim slojevima pretvara u složenu “detektivsku”, postmodernističku igru značenja u potrazi za smi­slom. Madame je vrlo brzo postala istinskim bestselerom – do danas je objavljena u gotovo sto pedeset tisuća primjeraka, postala je obveznom školskom lektirom te je prevedena na dvadesetak jezika – ukratko, riječ je o jednom od reprezentativnih djela poljske književnosti nakon prijeloma 1989. godine.

Antoni Libera poznat je i kao autor pripovjedaka i drugih kraćih formi, o čemu svjedoči i njegova najnovija zbirka Najbolje je ne roditi se i drugi prozni tekstovi (Najlepiej się nie urodzić i inne teksty prozą, 2024.).

Za svoje je sveukupno djelo višestruko nagrađivan, pored ostalog i najvišim državnim odlikovanjima.

Izdavač: Fraktura