Povežite se s nama

Ekologija

Riješen misterij nestale plastike u oceanima: znanstvenici korak bliže odgovoru

Objavljeno

-

Znanstvenici su možda napokon pronašli objašnjenje jednog od najvećih ekoloških misterija našeg doba – gdje nestaje sva plastika koja završi u oceanima. Nova studija otkriva da fragmenti plutajuće plastike ne nestaju, već polako tonu prema dubinama mora, stvarajući svojevrsnu “pokretnu traku” zagađenja koja povezuje površinu s morskim dnom.

Plastika koja nikada ne nestaje

Kada zamislimo oceanski otpad, obično mislimo na plutajuće boce, vrećice i ribarske mreže koje vjetar i valovi raznose po površini mora. No, znanstvenici upozoravaju da je stvarnost daleko složenija – i dugotrajnija.
Čak i kada bi se danas u potpunosti zaustavilo onečišćenje plastikom, fragmenti koji već plutaju oceanima nastavili bi zagađivati površinu više od stotinu godina.

Advertisement

Veliki komadi plastike, poput ambalaže ili ribarske opreme, s vremenom se usitnjavaju pod utjecajem sunčeve svjetlosti, valova i mikroorganizama. Kako postaju manji, pretvaraju se u mikroplastiku – sitne čestice koje se polako spuštaju kroz slojeve vode, često pričvršćene na “morski snijeg” – ljepljive nakupine mrtvog planktona i organskih tvari koje prirodno tonu prema dnu oceana.

“Morski snijeg” kao nevidljivi transporter otpada

Fenomen “morskog snijega” ključan je za razumijevanje kretanja plastike. Istraživači su razvili računalni model koji simulira kako se veliki komadi plastike razgrađuju, kako nastaju mikroplastike i na koji se način te čestice spajaju s organskim materijalom u moru.
Rezultati pokazuju da se mikroplastika veže uz te prirodne čestice, koje je zatim prenose s površine do morskog dna, gdje ostaju taložene desetljećima.

Advertisement

Upravo taj proces objašnjava zašto se u oceanima pronalazi puno manje plutajuće plastike nego što bi se očekivalo prema količini otpada koji u njih dospijeva. Na površini je, procjenjuju autori studije, nakon sto godina tek oko 10 posto izvorne količine plastike – ostatak se polako spušta u dubine.

Biološka pokretna traka koja prenosi i zagađenje

Ovaj “prirodni transporter” plastike zapravo funkcionira na sličan način kao biološka pumpa koja u oceanima prenosi ugljik i hranjive tvari iz površinskih slojeva prema dnu. Međutim, ako se u taj proces uključi prevelika količina mikroplastike, biološka ravnoteža oceana mogla bi biti narušena.

Advertisement

Znanstvenici upozoravaju da bi mikroplastika, prianjajući uz organski materijal, mogla ometati učinkovitost oceana u pohranjivanju ugljika. Posljedica bi bila slabije “disanje” oceana, što bi dugoročno moglo utjecati i na klimatske procese.

Plastika – problem koji traje generacijama

Nova istraživanja potvrđuju da mikroplastično onečišćenje nije kratkoročni problem. Čak i ako bismo danas potpuno prestali koristiti plastiku, oceani bi i dalje ostali kontaminirani desetljećima, jer plastika koja se već nalazi u moru i dalje polako otpušta nove mikročestice.

Advertisement

Svaki komad plastike koji završi u oceanu prolazi dug put: od plutanja na površini, preko razgradnje i spajanja s “morskim snijegom”, do konačnog taloženja na dnu. Taj ciklus može trajati generacijama, a tijekom njega plastika ostaje prisutna u prehrambenim lancima i morskim ekosustavima.

Dugoročno rješenje: manje plastike, ne samo više čišćenja

Znanstvenici naglašavaju da su akcije čišćenja mora i plaža korisne, ali da ne rješavaju uzrok problema. Pravi odgovor leži u ograničavanju proizvodnje i upotrebe plastike, boljoj reciklaži i razvoju materijala koji se u prirodi mogu brže razgraditi.

Advertisement

“Naša istraživanja pokazuju da plastika ne nestaje – ona samo mijenja oblik i mjesto,” istaknula je profesorica Kate Spencer sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koautorica studije. “Ako želimo očuvati ocean, moramo razmišljati dugoročno – o svakoj fazi životnog ciklusa plastike, od proizvodnje do odlaganja.”

Advertisement
Nastavi čitati
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije