Zagrijavanje može istodobno postarati mlade i pomladiti stare vode Pacifika

Tihi ocean ne reagira na klimatsko zagrijavanje kao jedinstven bazen. Nova studija pokazuje da bi se u različitim dijelovima njegova gornjeg sloja voda mogla ponašati naizgled proturječno: u jednoj regiji postajati starija, dok bi drugdje postajala mlađa.

Istraživanje objavljeno u časopisu AGU Advances koristi idealizirane simulacije oceanske cirkulacije za razdoblje od približno stotinu godina. Autori su promatrali dob vode kao pokazatelj toga koliko se brzo voda ventilira, odnosno koliko učinkovito izmjenjuje mjesto, toplinu, kisik i otopljene tvari s drugim slojevima oceana.

Najizraženiji signal pojavljuje se u subtropskom sjevernom Pacifiku, u gornjoj termoklini na približno 200 do 1.000 metara dubine. Ondje bi zagrijavanje moglo pojačati raslojavanje oceana. Toplija voda pri vrhu i hladnija voda ispod nje teže se miješaju, pa mlađa i svježija voda sporije prodire u dubinu. Posljedica je voda koja je u fizikalnom smislu starija i koja može izgubiti više otopljenog kisika.

U tropskom Pacifiku model pokazuje drugačiji obrazac. Ondje bi usporavanje jednog dijela cirkulacije moglo smanjiti dotok starije vode odozdo i rezultirati mlađom vodom u termoklini. Promjena količine kisika u toj regiji pritom bi mogla biti razmjerno mala.

Na taj obrazac ne djeluje samo zagrijavanje površine Pacifika. Važnu ulogu ima i Južni ocean oko Antarktike. Promjene u njemu mogu preko velikih strujanja preoblikovati vertikalnu cirkulaciju u Pacifiku. To znači da se promjena u jednoj oceanskoj regiji može osjetiti mnogo dalje od mjesta na kojem je nastala.

Izraz pomlađivanje ovdje ne znači da je voda biološki obnovljena ili da je ekosustav zbog toga zdraviji. Dob vode je fizikalni pokazatelj ventilacije, a kisik se troši biološkim i kemijskim procesima. Zato promjena dobi ne može sama po sebi opisati stanje ribljeg fonda, koralja ili drugih organizama.

Autori naglašavaju da njihov model ne računa sve moguće učinke, osobito promjene vjetra i složene reakcije ekosustava. Rezultate treba zato shvatiti kao upozorenje i smjer za detaljnija istraživanja, a ne kao preciznu lokalnu prognozu.

Ipak, studija pokazuje zašto klimatske promjene u oceanu nije dovoljno opisati samo prosječnim porastom temperature. Važno je pratiti i način na koji se voda miješa, koliko kisika prenosi te kako se različite dubine povezuju. Budućnost Pacifika mogla bi zato ovisiti o nizu regionalno različitih procesa.