„Feniks-planet“ kruži oko bijelog patuljka: svijet možda nastao iz pepela vlastite zvijezde

Astronomi su pronašli kandidata za planet koji bi mogao biti rođen nakon smrti vlastite zvijezde. Ako se opažanja potvrde, bit će to prvi poznati planet druge generacije koji kruži oko bijelog patuljka. Umjesto da je nastao zajedno sa svojim zvjezdanim sustavom, ovaj bi se svijet formirao iz materijala izbačenog tijekom posljednjih faza života zvijezde.

Bijeli patuljak je zgusnuta jezgra zvijezde koja je potrošila svoje nuklearno gorivo. Kada zvijezda slična Suncu prolazi kroz fazu crvenog diva, odbacuje vanjske slojeve u svemir i ostavlja vruću, kompaktnu jezgru. Planeti koji su tada već postojali mogu biti uništeni, pomaknuti ili kemijski izmijenjeni. Zbog toga se dugo smatralo da je stvaranje potpuno novog planeta u takvom okruženju iznimno teško.

Istraživanje Sveučilišta Warwick usredotočilo se na sustav HS 0209+0832. Atmosfera bijelog patuljka sadržava neuobičajeno velike količine teških elemenata, među kojima su cink, bakar i posebno niobij. Niobij je ondje pronađen u količini više od tisuću puta većoj nego u Suncu. Takva kombinacija nije tipična za planet nastao u prvotnom disku oko zvijezde.

Objašnjenje se nalazi u procesu stvaranja teških elemenata tijekom smrti zvijezde. U fazi crvenog diva u zvijezdi se odvijaju nuklearne reakcije koje proizvode elemente karakteristične za takozvani s-proces. Ako se planet formira iz izbačenog materijala, on bi naslijedio upravo taj kemijski potpis. Dio njegove atmosfere mogao bi potom padati na bijelog patuljka i ostavljati trag u njegovu svjetlu.

Dodatni trag stigao je iz podataka NASA-inog satelita TESS. Astronomi su uočili slab, pravilan signal sjaja koji se ponavlja svaka 4,4 dana. To odgovara mogućnosti da se oko bijelog patuljka nalazi plinoviti div približne veličine Jupitera, u vrlo tijesnoj orbiti. Planet bi zbog toga mogao biti plimno zaključan, tako da je ista strana stalno okrenuta prema zvijezdi.

Blizina bijelog patuljka ima i dramatičnu posljedicu. Intenzivno zračenje moglo bi zagrijavati i postupno isparavati vanjsku atmosferu planeta. Materijal koji napušta planet zatim bi padao prema bijelom patuljku, što bi moglo objasniti zašto se u njegovoj atmosferi vide neobično teški elementi.

Istraživači ipak govore o kandidatu, a ne o konačno potvrđenom planetu. Signal mora biti dodatno provjeren, a model nastanka mora objasniti kako je iz relativno simetričnog izbacivanja zvjezdane tvari nastao disk dovoljno stabilan za rađanje planeta. Jedna je mogućnost da je u sustavu postojala zvijezda pratiteljica koja je dio izbačenog materijala povukla natrag u orbitu.

Otkriće je zanimljivo jer širi naše shvaćanje planetarnih sustava. Planeti ne moraju biti samo nasljeđe prvog života zvijezde; u rijetkim slučajevima mogli bi nastati i nakon njezine smrti. Astronomi sada mogu tražiti slične sustave prema kemijskim tragovima teških elemenata i pravilnim promjenama sjaja bijelih patuljaka.

Ako se potvrdi, HS 0209+0832 pokazat će da zvjezdana smrt ne mora označiti kraj planetarne evolucije. Materijal koji je nekoć pripadao zvijezdi može postati građa za potpuno novi svijet — doslovno planet koji se, poput feniksa, rađa iz pepela vlastitog zvjezdanog sustava.