Japan prema Fobosu: misija MMX pokušat će donijeti uzorke s Marsova mjeseca na Zemlju

Kada se govori o uzorcima s Marsa, najčešće se misli na stijene prikupljene na samom planetu. Japanska misija MMX ima drukčiji plan. Ona će putovati prema većem Marsovu mjesecu Fobosu, ondje spustiti istraživački sustav, prikupiti tlo i male kamenčiće te ih pokušati vratiti na Zemlju. Ako sve prođe prema planu, laboratoriji bi prvi put dobili materijal s jednog Marsova mjeseca.

Misija je prema planu lansirana 19. listopada raketom H3 iz svemirskog centra Tanegashima. Put do Marsova sustava trajat će približno godinu dana, a dolazak se očekuje u kolovozu 2027. Nakon početnog obilaska Marsa letjelica bi se trebala prebaciti u orbitu oko Fobosa. Cijeli pothvat, od lansiranja do povratka uzorka, trajat će oko pet godina.

Fobos je malen i nepravilan objekt, promjera približno 22 kilometra. Njegova je gravitacija oko tisuću puta slabija od Zemljine, pa bi osoba na njegovoj površini teoretski mogla skočiti vrlo daleko. Ta slabost olakšava neke dijelove leta, ali otežava sigurno slijetanje. Svaki dodir površine mora biti pažljivo proračunat jer bi prevelika sila mogla odbaciti letjelicu natrag u svemir.

MMX će koristiti tri glavna modula. Propulzijski modul dovest će sustav u Marsovu orbitu, istraživački modul nosit će opremu za slijetanje i uzorkovanje, a povratni modul vratit će kapsulu sa sakupljenim materijalom prema Zemlji. Misija će imati trinaest znanstvenih instrumenata, uključujući kamere visoke rezolucije, laserski visinomjer, infracrveni spektrograf te detektor gama-zračenja i neutrona.

Prije konačnog slijetanja na površinu Fobosa trebao bi biti pušten mali rover Idefix, razvijen u suradnji Japana, Francuske i Njemačke. Rover će se nakon spuštanja uspraviti i kretati površinom oko stotinu dana. Njegova će mjerenja pomoći u izboru mjesta na kojem će veći istraživački modul pokušati prikupiti uzorke.

Plan je da se modul na površini zadrži približno dva i pol sata. U tom bi vremenu mogao uzorkovati jednu, a možda i dvije lokacije. Jedna opcija je bušenje jezgre duboke do dva centimetra, dok pričuvni uređaj koristi mlaz dušika kako bi podigao sitno kamenje i tlo. Cilj je prikupiti najmanje deset grama materijala.

Znanstveni cilj nije samo utvrditi od čega je Fobos napravljen. Istraživači žele saznati jesu li Marsovi mjeseci nekada bili asteroidi koje je zarobila Marsova gravitacija ili su nastali od materijala izbačenog velikim sudarom na Marsu. Fobos bi mogao sadržavati i tragove samog Marsa, jer na njegovu površinu vjerojatno pada materijal izbačen udarima asteroida s Crvenog planeta.

Ako sve bude uspješno, kapsula s uzorkom trebala bi se vratiti na Zemlju 2031. godine i sletjeti u Australiji. MMX će tada ponuditi rijetku priliku da se Marsov sustav proučava ne samo daljinskim instrumentima, nego i u laboratorijima gdje su moguće precizne kemijske i mineraloške analize.