Praizvedba drame Sanje Milardović „Marija Antoaneta za ovo nema vremena” stiže u HNK Zagreb

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 22. studenoga u 19:30 u Tonskoj dvorani donosi praizvedbu drame Sanje Milardović Marija Antoaneta za ovo nema vremena. Autorica potpisuje i režiju, a tekst je nastao u okviru programa Dramske rezidencije HNK-a u sezoni 2024./2025. Riječ je o novom domaćem dramskom naslovu koji se ne zaustavlja na samom činu nasilja, nego pozornost prebacuje na ono što mu prethodi i ono što nakon njega ostaje neizrečeno.

Predstava o šutnji koja nije samo osobna

U središtu drame nalazi se šutnja kao osobni, ali i kolektivni odgovor na iskustva zlostavljanja u kazališnoj struci. Predstava zato otvara pitanje svjedoka, neizgovorenih upozorenja i mehanizama prešućivanja koji mogu postati dijelom radne rutine. Umjesto da priču gradi kao prikaz jednog izdvojenog događaja, tekst promatra kako se odgovornost raspršuje među ljudima koji nešto znaju, naslućuju ili odlučuju da ne reagiraju.

Takva perspektiva daje drami važan pomak. U prvom planu nije senzacionalizam, nego način na koji zajednica reagira kada se pred njom pojavi neugodno pitanje. Kazalište se pritom ne promatra samo kao umjetnička institucija, nego i kao radno mjesto sa svojim hijerarhijama, pravilima, šutnjama i svakodnevnim odnosima među ljudima.

Četiri lika, četiri pogleda iza scene

Uloge tumače Lana Barić kao glumica, Ksenija Marinković kao čistačica, Dora Lipovčan kao garderobijerka i Ivan Jončić kao vatrogasac. Odabir tih likova okuplja različite pozicije unutar kazališnoga svijeta: one koji su izravno na pozornici, ali i one bez kojih predstava ne bi mogla nastati, a često ostaju izvan pogleda publike.

Njihova se iskustva susreću u prostoru koji je istodobno profesionalan i intiman. Upravo se u toj blizini može vidjeti kako se informacije prenose, gdje zapinju i zašto se nekad pretvore u tišinu. Predstava time stvara okvir za razgovor o odgovornosti bez pojednostavljivanja odnosa među ljudima i bez brzih, unaprijed ponuđenih rješenja.

Autorski tim i izvedbe

Dramaturginja je Nikolina Rafaj, glazbu potpisuje Andrea Giordani, scenografkinja je Andrea Lipej, a kostime oblikuje David Morhan. Tonska dvorana dodatno naglašava blizinu između izvođača i publike, što je za tekst koji govori o slušanja, prešućivanju i svjedočenju važan dio kazališnoga iskustva.

Uz praizvedbu 22. studenoga, u rasporedu su predviđene izvedbe 25., 28. i 29. studenoga te 5. i 6. prosinca. Novi naslov tako dobiva priliku razvijati odnos s publikom kroz više susreta, a njegov je glavni izazov ostati precizan i otvoren: postaviti pitanje o šutnji, ali istodobno ostaviti prostor da ga svatko u gledalištu razmotri iz vlastite perspektive.

Kazalište kao mjesto razgovora

Vrijednost praizvedbe nije samo u tome što na repertoar donosi novo ime i novi tekst. Ona otvara mogućnost da se o složenoj temi govori kroz odnose, situacije i prepoznatljive geste, a ne kroz unaprijed zadane poruke. Publika pritom nije postavljena u ulogu pasivnog promatrača tuđe priče, nego dobiva prostor razmisliti o tome kako se tišina proizvodi i što je potrebno da bi se prekinula.

Za domaću dramsku scenu važan je i sam kontinuitet rada na novim tekstovima. Dramska rezidencija ovdje ima konkretan rezultat: predstavu koja izlazi iz procesa pisanja i ulazi u susret s ansamblom, prostorom i publikom. Marija Antoaneta za ovo nema vremena zato se može čitati i kao prilika da kazalište vlastite profesionalne okolnosti ne skriva iza kulisa, nego ih pretvori u materijal za odgovoran, pažljivo oblikovan razgovor.