Martina Filjak i Zagrebački kvartet u Lisinskom: Beethoven i Brahms 3. studenoga

Zagrebački kvartet 3. studenoga u 19:30 nastupa u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a gošća večeri bit će pijanistica Martina Filjak. Program povezuje dva velika imena komorne glazbe: Beethovenov Gudački kvartet u B-duru, op. 18 br. 6 i Brahmsov Klavirski kvintet u f-molu, op. 34.

Večer koja prati razvoj komornog zvuka

Program nije zamišljen kao slučajan susret dvaju poznatih skladatelja. Beethovenov kvartet i Brahmsov kvintet otvaraju dva različita pogleda na odnos gudača i klavira. U prvom djelu večeri četiri gudačka glasa samostalno grade ravnotežu; u drugome im se pridružuje klavir i mijenja gustoću, boju i energiju cijelog ansambla.

Takav slijed publici omogućuje da čuje kako se komorni razgovor razvija od prozračnijeg kvartetnog tkiva prema zvuku u kojem pet instrumenata dijeli melodijsku, ritamsku i harmonijsku odgovornost. Razlike među djelima nisu samo stvar razdoblja i stila, nego i različitih načina slušanja: nekad treba pratiti finu razmjenu motiva, a nekad snažni zajednički val svih izvođača.

Beethovenov rani kvartet

Beethovenov Gudački kvartet u B-duru, op. 18 br. 6 pripada ciklusu koji je postavio važan temelj njegova odnosa prema komornoj glazbi. Premda se oslanja na jasnu klasičnu formu, u njemu se već osjeća potreba za kontrastom, karakterom pojedinih dionica i živim odnosom među četirima glazbenicima. Takva glazba od ansambla traži preciznost, ali i sposobnost da fraze ne zvuče kao niz odvojenih replika.

Zagrebački kvartet u tom dijelu programa ima priliku pokazati finu unutarnju ravnotežu sastava. U kvartetu nitko ne može ostati samo pratnja: violine, viola i violončelo neprestano preuzimaju, predaju i nadograđuju glazbenu misao. Upravo je zato taj oblik jedan od najizravnijih testova zajedničkog muziciranja.

Brahms i dolazak klavira

U drugom dijelu večeri ansamblu se pridružuje Martina Filjak za Brahmsov Klavirski kvintet. Klavir ovdje nije dekorativan dodatak gudačkom kvartetu, nego punopravni peti glas. Njegov raspon i udarna snaga proširuju zvučnu sliku, dok gudači donose kontinuitet, tamnije registre i mogućnost da se velika napetost razvije kroz više međusobno povezanih linija.

Brahmsov kvintet pruža prostor i za virtuoznost i za pažljivo osluškivanje među izvođačima. Pijanistička dionica traži jasnu artikulaciju bez prekrivanja gudača, a kvartet odgovara gustoćom i fleksibilnošću zvuka. Zbog toga je ovo djelo zanimljivo i slušateljima koji u komornu glazbu ulaze bez posebnog predznanja: kontrasti su snažni, a osjećaj zajedničkog građenja glazbe ostaje vrlo neposredan.

Susret Zagrebačkog kvarteta i Martine Filjak tako donosi večer u kojoj se dva kanonska djela čitaju kao povezana priča o komornom zvuku. Od četiriju gudačkih glasova do klavira i kvarteta, program prati kako se iz dijaloga instrumenata može razviti široka, koncertno snažna cjelina.

Program za koncentrirano slušanje

Mala dvorana Lisinskog odgovara programu koji se oslanja na detalj i međusobno osluškivanje. U takvom prostoru čuju se sitne promjene dinamike, razlika između vodeće i prateće dionice te trenutci kada se instrumenti stapaju u zajedničku boju. Koncert zato može biti zanimljiv i publici koja rijetko prati klasičnu glazbu, jer jasno pokazuje koliko se dramske napetosti može izgraditi bez riječi i bez velikog orkestralnog aparata.

Večer ujedno podsjeća da je komorna glazba prije svega umijeće suradnje. Svaki izvođač donosi prepoznatljiv glas, ali cjelina nastaje tek kada se ti glasovi prilagode jedni drugima. U Beethovenovu kvartetu i Brahmsovu kvintetu ta se suradnja pojavljuje u različitim oblicima, pa program nudi i priliku da se čuje kako se ista ideja zajedništva mijenja s brojem instrumenata i snagom zvuka.