Obnova prirode ubrzava: UN bilježi 252 milijuna hektara u 149 zemalja

Obnova prirode postala je veća od niza lokalnih projekata. Prema izvještaju Nature’s comeback, koji su objavili UNEP, FAO i Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti, obnova se provodi na 252 milijuna hektara u 149 zemalja. To je dosad najveća dokumentirana površina povezena s obnovom ekosustava.

Brojka je velika, ali nije isto što i tvrdnja da je 252 milijuna hektara već vraćeno u dobro ekološko stanje. U izvještaju se govori o područjima na kojima je obnova u tijeku ili je prijavljena kao aktivnost. Razlika između aktivnosti i rezultata bit će ključna za razumijevanje onoga što slijedi.

Velik korak, ali tek četvrtina obveze

UN-ov cilj do 2030. odnosi se na približno milijardu hektara obnove. Usporedba s 252 milijuna pokazuje da je dosad dokumentirano oko četvrtine potrebnog opsega. To nije zanemariv napredak, ali pokazuje i koliko je kratak vremenski okvir koji je preostao.

UNEP navodi da godišnje financiranje obnove treba porasti s 64 na 296 milijardi američkih dolara. Novac nije jedini uvjet. Projekti trebaju dugoročno upravljanje, lokalne zajednice, mjerenje rezultata i zaštitu od toga da se obnova svede na jednokratnu sadnju ili kratku administrativnu kampanju.

Izvještaj procjenjuje i da je dokumentirana obnova povezana s više od milijun zelenih radnih mjesta. I taj podatak treba čitati kao procjenu povezanosti i potencijala, a ne kao dokaz da je svaki prijavljeni hektar već stvorio trajno zaposlenje.

Kopno dominira, voda zaostaje

Od ukupno prijavljene površine oko 232 milijuna hektara odnosi se na kopnene ekosustave. Slatkovodni ekosustavi obuhvaćaju oko 11 milijuna hektara, morski i obalni 5,7 milijuna, dok za dio od približno 3,2 milijuna hektara tip ekosustava nije klasificiran.

Ta raspodjela može značiti da je obnova kopna doista naprednija. Može značiti i da je na kopnu lakše definirati granice, registrirati projekte i prikazati površinu. Rijeke, močvare, obale i morski ekosustavi teže se prate, a rezultati obnove mogu zahtijevati više godina i drukčije pokazatelje od broja zasađenih stabala.

Azija ima najveću dokumentiranu površinu. UNEP navodi 192,2 milijuna hektara za sve prijavljene kategorije, dok neovisni pregled podataka za kopnene ekosustave govori o približno 185 milijuna hektara. To nije nužno proturječje. Razlika proizlazi iz toga obuhvaća li broj sve kategorije ili samo kopnenu obnovu.

Kina je prema službenom izvještaju prijavila najveću pojedinačnu kopnenu površinu, 127,4 milijuna hektara. Velike brojke u nacionalnim izvještajima ipak treba uspoređivati s istim definicijama. Ako države različito tumače što znači područje “pod obnovom”, rangiranje može izgledati preciznije nego što podaci dopuštaju.

Kako mjeriti stvarni oporavak

Oporavak ekosustava ne sastoji se samo od površine. Važno je vraćaju li se izvorne vrste, poboljšava li se kvaliteta vode, povećava li se otpornost na sušu i požar, obnavljaju li se ekološke funkcije i imaju li lokalne zajednice koristi koje mogu trajati.

Neovisni pregledi izvještaja upozoravaju da nacionalne definicije i nejednako praćenje otežavaju usporedbu. Oznaka da je područje pod obnovom govori da je neka aktivnost dokumentirana, ali ne potvrđuje da se ekosustav već vratio u stanje kakvo je imao prije degradacije.

UN-ov globalni okvir za bioraznolikost predviđa da do 2030. najmanje 30 posto degradiranih kopnenih, slatkovodnih, morskih i obalnih ekosustava bude pod učinkovitom obnovom. Učinkovita obnova zato mora uključiti i pitanje što se mjeri, tko mjeri i koliko dugo.

Izvještaj navodi potencijalno velike koristi. Obnova 15 posto globalnih prioritetnih područja mogla bi pohraniti količinu ugljika ekvivalentnu približno 30 posto porasta atmosferskog ugljikova dioksida od industrijske revolucije i pomoći u izbjegavanju dijela očekivanih izumiranja vrsta. To su modelirane procjene, ne već ostvareni rezultati svih prijavljenih projekata.

Najtočniji zaključak zato nije da je priroda izliječena. Točnije je reći da je obnova postala globalna politika s dosad najvećim dokumentiranim opsegom, ali i da je tempo prespor u odnosu na cilj. Sljedeći korak neće biti samo dodavanje novih hektara. Bit će dokazivanje da se na tim hektarima doista vraćaju funkcije, vrste i otpornost ekosustava.