Kazalište
Europska kazališta nakon Sofije: obrana umjetničke slobode i ljudske kreativnosti u doba umjetne inteligencije
Europska kazališta nakon konferencije u Sofiji raspravljaju o umjetničkoj slobodi, javnom financiranju, umjetnoj inteligenciji i budućnosti živog susreta.
Od 5. do 8. studenoga 2026. Nacionalno kazalište Ivan Vazov u Sofiji ugostilo je konferenciju ETC International Theatre Conference, na kojoj se okupilo više od stotinu kazališnih profesionalaca iz više od 30 zemalja. Pod motom „Touchpoints: Artistic Freedom, AI & Collaborative Futures in Theatre” susret je povezao pitanja koja se često razmatraju odvojeno: slobodu umjetničkog izražavanja, utjecaj umjetne inteligencije, dostupnost kulture, održivost kazališnih institucija i mogućnosti međunarodne suradnje.
Mjesto susreta pritom nije bilo tek adresa. Konferencija je održana u kazalištu koje je dvije godine ranije bilo poprište pokušaja krajnje desnih agitatora da zaustave predstavu „Arms and the Man”. U tom se kontekstu razgovor o umjetničkoj slobodi nije mogao svesti na apstraktno načelo. Dobio je konkretnu dimenziju: što kazalište može i mora učiniti kada je pod pritiskom političkog uplitanja, cenzure ili financijske nesigurnosti?
Sloboda nije zaštićena sama po sebi
Umjetnička sloboda često se spominje kao temelj kulturnog života, ali njezino ostvarivanje ovisi o uvjetima u kojima kazališta rade. Mogućnost da se postavi određena predstava povezana je s institucijskim odlukama, javnim financiranjem i društvenom klimom. Zato su politički pritisci i cenzura bili važan dio sofijskog razgovora, kao i nesigurnost koja nastaje kada kulturne ustanove ne znaju hoće li imati sredstva za nastavak rada.
Slučaj „Arms and the Man” konferenciji je dao lokalno uporište, ali pitanje koje se iz njega otvara šire je od jednog kazališta. Ako se umjetničko djelo pokušava ukloniti s pozornice zbog pritiska izvan institucije, granica između javne rasprave i ograničavanja umjetničkog izraza postaje osjetljiva. Kazalište ne djeluje izvan društva: ono je prostor u kojem se društvene napetosti mogu pokazati, osporiti i promišljati. Obrana slobode zato nije samo zaštita pojedinog umjetnika ili naslova, nego i očuvanje mogućnosti da javnost susretne različite perspektive.
Upravo tu nastaje jedan od težih zadataka javnih kazališta. Od njih se očekuje da budu otvorena širokoj publici i odgovorna zajednici, a istodobno da ne postanu puki produžetak trenutačnih političkih interesa. Sofijska konferencija povezala je tu napetost s ekonomskim modelima i dobrobiti kazališnih djelatnika: sloboda stvaranja teško se može odvojiti od pitanja imaju li umjetnici i ustanove dovoljno stabilne uvjete za rad.
Umjetna inteligencija kao kulturno, a ne samo tehnološko pitanje
Umjetna inteligencija bila je druga velika dodirna točka konferencije. Rasprava o njoj u kazalištu ne završava pitanjem može li neki digitalni alat pridonijeti stvaranju, organizaciji ili predstavljanju predstave. Ona otvara i pitanja autorstva, ljudske kreativnosti te odnosa između tehnologije i kulturne raznolikosti. U središtu je, dakle, i to tko oblikuje alate koji ulaze u kulturni život te čije jezike i iskustva oni mogu obuhvatiti.
ETC sudjeluje u savjetovanju Europske komisije o strategiji za umjetnu inteligenciju u kulturi. U tom se radu zalaže za humanocentričan pristup te naglašava važnost manjinskih jezika, prijevoda i pristupačnosti. Takav naglasak pomiče raspravu s općeg oduševljenja tehnološkim mogućnostima prema konkretnom pitanju: mogu li digitalni sustavi pomoći da kultura dopre do više ljudi, uključujući one koji se suočavaju s jezičnim ili drugim preprekama?
Za kazališta je to važno i zato što digitalno nije samo sredstvo distribucije. Ono mijenja načine na koje publika pristupa sadržaju i načine na koje ustanove zamišljaju svoju ulogu. No tehnološki razvoj sam po sebi ne jamči veću uključenost. Bez pozornosti prema manjinskim jezicima i pristupačnosti, nova rješenja mogu jednako tako učvrstiti postojeće prepreke. Humanocentrična perspektiva zato znači da se vrijednost tehnologije ne mjeri samo njezinom učinkovitošću, nego i time služi li ljudima, njihovoj kreativnosti i raznolikosti kulturnog izraza.
Dostupnost, raznolikost i dobrobit kao povezani izazovi
Program konferencije obuhvatio je pristupačnost, raznolikost, dobrobit i digitalno kazalište, uz javno kazalište, ekonomske modele i mobilnost. Širina tih tema pokazuje koliko se današnja kulturna politika isprepleće s uvjetima svakodnevnog rada. Pristupačnost nije dodatak koji se može rješavati tek nakon što je umjetnički program dovršen. Ona utječe na to tko može doći do kazališta, razumjeti njegov sadržaj i prepoznati se u njemu.
Slično vrijedi za raznolikost. Ona nije samo pitanje vidljivosti različitih iskustava na pozornici, nego i odnosa institucija prema jezicima, publici i ljudima koji stvaraju kazalište. U tom smislu, povezivanje raznolikosti s pristupačnošću i prijevodom ima praktičnu težinu: kulturni sadržaj postaje javno relevantan tek kada postoji mogućnost da ga različite skupine ljudi dosegnu.
Tema dobrobiti dodatno podsjeća da se održivost kazališta ne može mjeriti samo brojem predstava ili međunarodnih projekata. Važni su i uvjeti u kojima ljudi rade, kao i sposobnost institucija da očuvaju prostor za suradnju i stvaranje. Sofijska agenda zato je kazalište promatrala istodobno kao umjetnički prostor, javnu ustanovu i radno okruženje.
Suradnja preko granica
Međunarodna mobilnost i suradnja ključne su za kazališta koja djeluju u različitim političkim, jezičnim i ekonomskim okolnostima. Mreža ETC danas okuplja više od 90 članova u više od 30 zemalja, pa konferencija u Sofiji nije bila samo susret pojedinačnih profesionalaca, nego i prilika da se zajednički razmatraju izazovi koji ne staju na državnim granicama.
Suradnja pritom nije važna samo zbog razmjene predstava ili iskustava. Ona omogućuje da se pritisci na umjetničku slobodu i promjene u tehnološkom okruženju sagledaju iz različitih perspektiva. Isto pitanje može imati drukčiju težinu ovisno o lokalnim uvjetima, ali razgovor među kazalištima pomaže prepoznati zajedničke probleme: nesigurno financiranje, ograničavanje izražavanja, nejednak pristup kulturi i potrebu da tehnološki razvoj ostane usmjeren prema ljudima.
Nakon Sofije ostaje dojam da se budućnost kazališta neće odlučivati izborom između tehnologije i umjetnosti, niti između otvorenosti i zaštite. Važnije je kako će se te napetosti uređivati: hoće li umjetna inteligencija biti podređena ljudskoj kreativnosti, hoće li javne ustanove sačuvati prostor za slobodno stvaranje i hoće li kulturna ponuda biti dostupna ljudima različitih jezika i iskustava. Konferencija je te teme povezala u jednu raspravu. Njezin smisao nije u jednostavnom odgovoru, nego u podsjetniku da se umjetnička sloboda, pristupačnost i budućnost kazališta oblikuju zajedno.
-
Društveni skenerprije 2 tjednaGradska knjižnica Požega | Predavanje Marka Doboša ― Lišaji – evolucija suradnje |
-
Glazbaprije 3 tjednaEnis Bešlagić u Zagrebu otvara novu stranicu priče ‘Da sam ja neko’
-
Izložbeprije 3 tjednaKustosica Sonja Švec Španjol velikom grupnom izložbom slavi 13 godina nezavisnog portala o umjetnosti PerceiveArt
-
Društveni skenerprije 3 tjednaZagreb Film Festival 2026: filmovi o odgovornosti, solidarnosti i granicama tolerancije
-
Glazbaprije 3 tjednaThe Witcher in Concert prvi put stiže u Zagreb uz glazbu iz kultne igre
-
Društveni skenerprije 3 tjedna„Tadijine jeseni” – poziv na VIII. književnu manifestaciju
-
Putovanjaprije 3 tjednaAdvent Zagreb 2026: šest tjedana blagdanske atmosfere, baštine i zimskih okusa
-
Filmprije 3 tjednaLa Bola Negra: tri vremena, jedna naslijeđena priča o ljubavi i identitetu
