Knjige
Čitanje se blago vraća, ali audioknjige otkrivaju novu nejednakost: što 2026. govori o budućnosti knjige
Novo istraživanje pokazuje blagi oporavak čitanja djece, ali i nejednak pristup audioknjigama, knjižnicama i čitanju za užitak.
Čitanje se u Ujedinjenom Kraljevstvu blago vraća, ali taj pomak još ne znači da su knjige ponovno postale dio svakodnevice većine djece. Rezultati istraživanja National Literacy Trusta za 2026. pokazuju i drugu stranu priče: prilike za čitanje nisu jednako raspoređene, a ni zvučni sadržaji, često predstavljeni kao način da se knjiga približi novim generacijama, ne dopiru do svih. Budućnost čitanja zato ne ovisi samo o tome žele li djeca otvoriti knjigu. Ovisi i o tome imaju li joj pristup, dovoljno vremena i odrasle koji će im pomoći da je pronađu.
Pomak nabolje, ali još uvijek skroman
U istraživanju je sudjelovalo 125.375 djece i mladih u dobi od pet do 18 godina iz 479 škola. Uživanje u čitanju poraslo je s 32,7 na 36,1 posto. Među mladima od osam do 18 godina udio onih koji čitaju svakodnevno povećao se s 18,7 na 20,3 posto. Riječ je o prvom takvom rastu nakon 2023., no početna je razina bila toliko niska da je i nakon poboljšanja svakodnevno čitanje daleko od univerzalne navike.
Brojke vrijedi čitati s dvije misli istodobno. Prva je ohrabrujuća: pad nije neizbježan, a odnos djece prema čitanju može se pomaknuti nabolje. Druga je opreznija: nekoliko postotnih bodova ne znači da je problem riješen. Više od šest od deset ispitanih ne navodi da uživa u čitanju, a svakodnevno čitanje i dalje je iskustvo manjine među mladima obuhvaćenima istraživanjem.
Čitanje pritom nije samo školska vještina, ni puko dekodiranje riječi. Ono omogućuje susret s tuđim iskustvima, razvija koncentraciju i otvara prostor za samostalno mišljenje. Kad se o njemu govori isključivo kao o rezultatu koji treba popraviti, lako se zanemari pitanje užitka: što dijete bira čitati, osjeća li da je knjiga namijenjena i njemu te ima li vremena čitati bez ocjene i obveze.
Navika koja se ne raspoređuje jednako
Upozorenje istraživanja nije samo u ukupnim rezultatima nego i u rastu socioekonomskog jaza. To je važno jer se čitanje često predstavlja kao osobni izbor: dijete voli knjige ili ih ne voli, pa prema tome čita ili ne čita. No izbor nije uvijek slobodan od okolnosti. Pristup knjigama, podrška odraslih i prostor za čitanje mogu utjecati na to hoće li knjiga postati dijelom svakodnevice.
Razlika između skupina po uživanju u čitanju oštra je. Među djecom koja kažu da uživaju u čitanju njih 49,8 posto čita svakodnevno. Među onima koja ne uživaju svakodnevno čita 4,5 posto. Ipak, ni ta druga skupina nije potpuno okrenula leđa tekstu: 62,3 posto čita barem jednom mjesečno. Taj podatak komplicira jednostavnu podjelu na čitatelje i nečitatelje. Netko može ne osjećati užitak u čitanju, a ipak posegnuti za tekstom, možda rjeđe ili iz drukčijih razloga.
Upravo zato nije dovoljno djeci poručiti da bi trebala više čitati. Potrebno je pitati što im stoji na putu i kakve bi ih knjige mogle privući. Ako se nečitanje tumači kao manjak volje, odgovornost se prebacuje na dijete, dok se uvjeti koji oblikuju njegove navike ostavljaju po strani. Veći socioekonomski jaz pokazuje zašto pristup knjigama ne može biti samo obiteljska zadaća.
Zvučni sadržaji nisu automatski dostupni svima
U raspravi o budućnosti knjige sve više prostora zauzima slušanje. Zvučni sadržaji mogu biti još jedan način susreta s pričom i jezikom, ali njihova dostupnost u školama nije zajamčena samim time što postoje. Istraživanje provedeno među 2.617 učitelja pokazuje da samo 28,8 posto njih kaže kako učenici imaju priliku slušati audio sadržaje.
Najčešće prepreke vrlo su konkretne: nedostaju uređaji i slušalice, pretplate su skupe, a u školskom rasporedu teško je pronaći vrijeme. Tako se digitalna mogućnost pretvara u pitanje resursa. Sadržaj može biti dostupan na mreži, ali to ne znači da ga svako dijete može slušati u školi. Tehnologija, dakle, sama po sebi ne uklanja nejednakost; ponekad je samo čini manje vidljivom.
Važno je pritom ne suprotstavljati slušanje i čitanje kao da jedno mora zamijeniti drugo. Istraživanje govori o pristupu audio sadržajima, ne o tome da bi zvuk trebao postati jedini ili glavni put do književnosti. Šira je poruka jednostavnija: susret s pričom može imati više oblika, ali svaki od njih traži uvjete. Bez opreme, vremena i dostupnih sadržaja zvučna knjiga ostaje mogućnost samo za dio učenika.
Knjižnice i javna odgovornost
Preporuka britanskoga parlamentarnog odbora da se uspostavi Nacionalno jamstvo čitanja, ojačaju knjižnice i osigura pristup knjigama za svu djecu polazi od toga da čitanje nije samo privatni interes. Ono je i javno pitanje. Knjižnice u tom kontekstu nisu tek mjesta za posudbu naslova, nego dio infrastrukture koja može smanjiti razliku između djece koja kod kuće imaju mnogo knjiga i one kojoj je do njih teže doći.
Nacionalno jamstvo čitanja, kako ga odbor preporučuje, može se čitati kao poziv da se pristup ne prepusti slučaju. Sama preporuka, naravno, nije isto što i ostvarena promjena. No smjer je značajan: umjesto da se od djece očekuje kako će sama pronaći put do knjige, odgovornost se širi na institucije i zajednicu. Škola, knjižnica i dostupnost raznovrsnih sadržaja mogu stvarati prilike koje pojedinoj obitelji možda nije jednostavno osigurati.
To je osobito važno u trenutku kada se o čitanju raspravlja uz digitalne navike. Pitanje nije jesu li ekrani dobri ili loši, niti treba li knjiga ostati nepromijenjena. Pitanje je tko ima pristup pričama, tko može birati između različitih formata i tko ima vremena čitati ili slušati bez pritiska da je svaka stranica zadatak.
Budućnost knjige počinje pristupom
Rezultati za 2026. ne nude jednostavan zaključak da se čitanje vratilo, ali ni razlog za odustajanje. Uživanje raste, kao i svakodnevna navika među mladima, no oba su pomaka ograničena, a socioekonomski jaz se povećava. Istodobno, škole koje bi mogle proširiti susret s pričama zvukom često nailaze na praktične prepreke.
Budućnost knjige zato neće odrediti samo tržište ni pitanje hoće li djeca radije čitati tiskanu stranicu ili slušati snimljeni tekst. Odredit će je i to hoće li knjige biti dostupne, hoće li knjižnice i škole imati sredstva za svoju ulogu te hoće li se različiti načini čitanja smatrati vrijednima. Blagi rast jest dobra vijest. Njegova je vrijednost, međutim, najveća ako postane početak šireg nastojanja da pristup pričama ne ovisi o tome u kakvim okolnostima dijete odrasta.
-
Društveni skenerprije 2 tjednaGradska knjižnica Požega | Predavanje Marka Doboša ― Lišaji – evolucija suradnje |
-
Glazbaprije 3 tjednaEnis Bešlagić u Zagrebu otvara novu stranicu priče ‘Da sam ja neko’
-
Izložbeprije 3 tjednaKustosica Sonja Švec Španjol velikom grupnom izložbom slavi 13 godina nezavisnog portala o umjetnosti PerceiveArt
-
Društveni skenerprije 3 tjednaZagreb Film Festival 2026: filmovi o odgovornosti, solidarnosti i granicama tolerancije
-
Glazbaprije 3 tjednaThe Witcher in Concert prvi put stiže u Zagreb uz glazbu iz kultne igre
-
Društveni skenerprije 3 tjedna„Tadijine jeseni” – poziv na VIII. književnu manifestaciju
-
Putovanjaprije 3 tjednaAdvent Zagreb 2026: šest tjedana blagdanske atmosfere, baštine i zimskih okusa
-
Filmprije 3 tjednaLa Bola Negra: tri vremena, jedna naslijeđena priča o ljubavi i identitetu
