Povežite se s nama

Znanost

Kultura mijenja način na koji gledamo umjetnost: što su istraživači vidjeli u srednjovjekovnim slikama Sudana

Kultura mijenja način na koji gledamo umjetnost: što su istraživači vidjeli u srednjovjekovnim slikama Sudana — Istraživanje provedeno u samostanu Kom H u…

Objavljeno

-

Kultura mijenja način na koji gledamo umjetnost: što su istraživači vidjeli u srednjovjekovnim slikama Sudana

Istraživanje provedeno u samostanu Kom H u sudanskoj Old Dongoli pokazalo je da sudanski i zapadni posjetitelji iste nubijske zidne slike često promatraju različitim redoslijedom. Razlike su se najjasnije vidjele u početnoj putanji pogleda, a ne u ukupnom vremenu koje su sudionici posvetili različitim dijelovima slika. Nalaz otvara pitanje kako muzeji i ustanove koje predstavljaju baštinu mogu uvažiti različita kulturna iskustva gledatelja.

Ista slika, različita putanja pogleda

Pred slikom srednjovjekovnog sveca netko će možda prvo zapaziti lice, a netko predmet koji lik drži ili prizor oko njega. To nije nužno svjesna odluka: pažnja se može usmjeriti na različite dijelove slike prije nego što gledatelj uspije riječima objasniti što ga je privuklo.

Upravo su takve razlike istraživači pratili na arheološkom lokalitetu Old Dongola u sjevernom Sudanu. Sudionici su promatrali 17 srednjovjekovnih nubijskih zidnih slika, dok su mobilni uređaji za praćenje pogleda bilježili gdje gledaju i kojim redoslijedom prelaze s jednog dijela slike na drugi.

U uzorku je bilo 48 sudanskih sudionika koji žive u okolici Old Dongole i 19 sudionika iz zapadnih kulturnih sredina. Zajedno su činili skupinu od 67 osoba, u dobi od 18 do 68 godina. Većini je to bio prvi posjet samostanu.

Rezultati nisu pokazali da jedna skupina vidi više od druge. Pokazali su da se pažnja u početku često raspoređivala drukčije: sudanski sudionici češće su prvo gledali atribute likova, dok su zapadni sudionici više pozornosti najprije usmjeravali na tijela i ljudske figure. Potom su se putanje obiju skupina granale prema drugim dijelovima prikaza.

Advertisement

U samostanu s više od tisuću godina povijesti

Old Dongola bila je prijestolnica srednjovjekovnog kraljevstva Makurije, koje se nalazilo u Nubiji uz Nil, na području današnjeg sjevernog Sudana. Makurija je prihvatila kršćanstvo u šestom stoljeću. Samostan Kom H, poznat i kao Veliki samostan svetog Antuna ili samostan Svete Trojice, djelovao je najmanje od šestog do četrnaestog stoljeća.

Samostanske slike nisu osamljeni ukrasi na zidovima. U kompleksu je pronađeno više od stotinu jedinstvenih slikarskih kompozicija s prikazima Djevice Marije, arkanđela, apostola i biblijskih prizora. Uz njih se nalaze natpisi, liturgijski tekstovi, citati iz Svetog pisma i grafiti hodočasnika. Gledatelj zato ne promatra samo pojedinačan lik, nego i prizor koji je dio šireg vjerskog i povijesnog okruženja.

Studija je važna i zato što je provedena na samom lokalitetu, pred izvornim slikama. U laboratoriju se istraživačima može lakše kontrolirati okruženje, ali posjet stvarnom prostoru uključuje i njegove zidove, raspored, povijest te iskustvo osobe koja se ondje nalazi. Terenski uvjeti donose drukčiju vrstu podataka o tome kako ljudi gledaju baštinu.

Što bilježe naočale za praćenje pogleda

Sudionici su nosili mobilne eye-tracking uređaje u obliku naočala, povezane s malim računalom na tijelu. Uređaji su pratili točke u kojima se pogled zadržava, trajanje zadržavanja i slijed kojim se pažnja premješta po slici. Istraživači su te podatke razvrstali u četiri područja: lica, tijela, atribute i kontekst.

Pod tijela ubrojili su ruke, odjeću, stopala i obuću. Atributi su obuhvaćali predmete i znakove poput krila, aureola, ključeva, svitaka, svetih knjiga i kruna. Kontekst je uključivao pozadinu, natpise, krajolik i okruženje biblijskog prizora.

Advertisement

Praćenje pogleda pokazuje gdje je pažnja usmjerena, ali ne može samo po sebi objasniti što je osoba razumjela ili kakvo je značenje slici pridala. Zadržavanje pogleda na predmetu nije isto što i potpuno razumijevanje njegove simbolike. Zato su istraživači mjerenja nadopunili razgovorima sa sudionicima.

Razlika se vidjela ponajprije na početku

U prvim trenucima promatranja sudanski sudionici češće su se usmjeravali na atribute likova, a zatim na lica i širi kontekst. Zapadni sudionici češće su najprije gledali tijela i ljudske figure, zatim lica i atribute. U prvih 20 sekundi zapadna skupina manje je istraživala pozadinu.

No konačna raspodjela vremena bila je sličnija nego što bi se moglo zaključiti iz početnih putanja. Ukupno vrijeme koje su sudionici posvetili licima, tijelima, atributima i kontekstu na kraju je bilo slično u obje skupine. Drugim riječima, dvije osobe ili skupine mogu tijekom cijelog gledanja provesti usporedivo vrijeme na istim dijelovima slike, a ipak do njih stići drukčijim redoslijedom.

Razgovori su ponudili mogući uvid u to kako se ti obrasci odražavaju na iskustvo gledatelja. Sudanski sudionici često su spominjali atribute povezane s predmetima iz svakodnevice, poput ključa. Sudionici iz zapadnih sredina, koji su mogli biti upoznatiji s kršćanskom ikonografijom, češće su prepoznavali biblijske figure preko njihovih lica. To su opažanja o skupinama, a ne pravilo koje vrijedi za svakog pojedinca.

Kultura nije jedino objašnjenje

Studija ne tvrdi da postoje dva nepromjenjiva načina gledanja, jedan „sudanski”, a drugi „zapadni”. Kulturne razlike ne pojavljuju se nužno u svakom zadatku, a na pogled mogu utjecati i sam prikaz, upute, osobno iskustvo i druge okolnosti. Rezultati govore o obrascima u određenom uzorku i na određenom skupu slika, ne o svim pripadnicima tih kulturnih sredina.

Advertisement

Važna je i razlika u sastavu skupina. Zapadni sudionici češće su imali visoko obrazovanje i iskustvo povezano s baštinom, dok je većina sudionika u istraživanju imala malo do umjereno znanje o kršćanskoj nubijskoj umjetnosti. To otežava izdvajanje utjecaja kulture od utjecaja obrazovanja, prethodnog znanja i posjeta baštinskim lokalitetima. Takva ograničenja ne poništavaju rezultate, ali su razlog da se oni tumače oprezno.

Komplementarno istraživanje istih istraživača bavilo se time kako vrijeme gledanja utječe na kasniji estetski izbor slike. U obje skupine gledanje lica bilo je povezano s izborom, ali više kod zapadnih sudionika nego kod sudanskih. I taj nalaz upućuje na to da pažnja i estetski sud mogu biti povezani, ali ne nužno na isti način za sve gledatelje.

Tko objašnjava baštinu?

Istraživanje ima posljedice i za način na koji se umjetnost predstavlja u muzejima i na arheološkim lokalitetima. Ako interpretacija počinje isključivo prepoznavanjem lica svetaca i poznavanjem zapadne kršćanske ikonografije, može zaobići ono što lokalni posjetitelji prvo uočavaju: predmet, natpis ili kontekst prizora.

To ne znači da bi trebalo zamijeniti jedan unaprijed zadani narativ drugim. Umjesto toga, nalazi potiču na šire pitanje: tko sudjeluje u odlučivanju o tome što će posjetiteljima biti objašnjeno i kojim redoslijedom? Istraživači ističu važnost uključivanja lokalnih zajednica u istraživanje, upravljanje i tumačenje baštine, osobito s obzirom na dugu povijest zapadnih perspektiva u afričkoj arheologiji.

Kulturno prilagodljivije tumačenje ne mora značiti pojednostavljivanje sadržaja. Može značiti da se uz vjersku ikonografiju objasne natpisi, predmeti i povijesno okruženje te da se u interpretaciju uključe iskustva ljudi koji žive u blizini lokaliteta. Tako muzej ili arheološko nalazište ne predstavlja samo sliku nego i različite načine na koje je moguće pristupiti njezinu značenju.

Advertisement

Pogled je dio priče o slici

Eye-tracking ne može odlučiti što slika „zapravo” znači, niti može svesti kulturno iskustvo na nekoliko mjerenih točaka. Može, međutim, pokazati da se gledanje ne odvija samo u glavi pojedinca: na to što prvo primijetimo mogu utjecati i znanje, iskustvo i okruženje u kojem smo odrasli.

Zato bi sljedeći korak u predstavljanju Old Dongole trebao biti konkretan: uz opis prikazanih svetaca i biblijskih prizora otvoriti prostor i za lokalna čitanja predmeta, natpisa i svakodnevnih asocijacija. Srednjovjekovne zidne slike tada ne bi bile tek predmeti koje stručnjaci objašnjavaju posjetiteljima, nego mjesto susreta različitih pogleda — i prilika da se o baštini govori iz više od jedne perspektive.

Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije