„Artificial“ Luke Guadagnina pretvara nastanak umjetne inteligencije u mračnu tehnološku satiru

Novi film „Artificial“ redatelja Luke Guadagnina stigao je na New York Film Festival s pričom koja je gotovo neizbježno povezana s vremenom u kojem je nastala. Film prati rane dane razvoja umjetne inteligencije i ljude koji su vjerovali da bi nova tehnologija mogla promijeniti znanost, medicinu i društvo. Istodobno, prikazuje kako se idealistička istraživanja mogu pretvoriti u borbu za novac, utjecaj i kontrolu nad budućnošću.

U središtu je Ilya Sutskever, kojega glumi Yura Borisov. Film počinje njegovim ranim godinama na Sveučilištu u Torontu, gdje se kao vrlo mlad istraživač pokušava probiti u laboratorij Geoffreyja Hintona, kojega tumači Mark Rylance. Ilya je prikazan kao izvanredno nadaren, ali i gotovo bolno iskren znanstvenik. Njegova vjera u mogućnosti umjetne opće inteligencije nije cinična: on doista misli da bi tehnologija mogla pomoći u liječenju bolesti i spriječiti političke katastrofe.

Ta idealistička perspektiva daje filmu emocionalno središte. Publika zna da će se istraživanje postupno preseliti iz malog laboratorija u svijet velikih kompanija i investitora, ali Ilya još ne vidi opasnost. Njegova otvorenost i fascinacija znanjem čine ga likom kojem se želi vjerovati, čak i kada je jasno da ulazi u odnose u kojima će drugi bolje razumjeti moć nego on.

Film zatim uvodi širi krug tehnoloških aktera. Andrew Garfield glumi Sama Altmana, dok se u priči pojavljuje i Elon Musk u izvedbi Ikea Barinholtza, kao i Mira Murati koju tumači Monica Barbaro. Guadagnino brzo premješta radnju između laboratorija, Googlea, Tesle i sastanaka s investitorima. Taj ritam stvara osjećaj da se umjetna inteligencija ne razvija u jednom uredu, nego u mreži ambicija koje se međusobno natječu.

Najprovokativniji dio filma jest način na koji je prikazan Sam Altman. Garfield ne igra hladnog tehnokrata koji samo iznosi planove. Njegov je Altman šarmantan, fizički energičan i sposoban ljudima pružiti osjećaj da su upravo oni ključni za veliku povijesnu promjenu. U toj interpretaciji uvjeravanje postaje tehnika upravljanja drugima.

„Artificial“ zbog toga prirodno priziva usporedbe s filmom „Društvena mreža“, ali Guadagnino bira drukčiji ton. Dok je Fincherov film bio hladniji i preciznije strukturiran, „Artificial“ želi biti topliji, kaotičniji i tjelesniji. U središtu nisu samo poslovni potezi, nego pogledi, večere, privlačnost, strah i potreba da ljudi budu prihvaćeni u krugu moći.

Film također povezuje razvoj umjetne inteligencije s poviješću stvaranja nuklearnog oružja. Ne zato što su tehnologije iste, nego zato što oba primjera otvaraju pitanje tko odlučuje kada znanstveni izum postane politička sila. U „Artificialu“ zabrinjava to što se odluke o budućnosti prikazuju kao rezultat mješavine genijalnosti, taštine i investicijskog pritiska.

Guadagnino pritom ne pretvara sve znanstvenike u negativce. Ilya ostaje lik koji želi dobro, ali njegova idealistička vjera nije dovoljna da nadjača sustav koji nagrađuje brzinu i dominaciju. Film time postavlja neugodno pitanje: može li tehnologija oblikovati društvo u korist svih ako ljudi koji upravljaju njezinim razvojem prvenstveno žele pobijediti konkurenciju?

„Artificial“ je najavljen za kino-distribuciju na Božić, a prema festivalskoj recenziji dobio je vrlo pozitivnu ocjenu. Njegova posebnost nije u tome što daje konačan odgovor o umjetnoj inteligenciji, nego u tome što samu priču o njezinu nastanku pretvara u moralni i psihološki triler. Gledatelja ne plaši samo ono što bi strojevi mogli učiniti, nego i ono što ljudi rade dok vjeruju da će njima moći upravljati.