Otprilike 15 posto svjetske populacije pati od tinitusa, stanja koje uzrokuje da netko čuje zvuk (kao što je zvonjenje ili zujanje) bez ikakvog vanjskog izvora. Često je povezan s gubitkom sluha.

Ne samo da ovo stanje može biti neugodno za oboljele, već može imati i ozbiljan učinak na mentalno zdravlje, često uzrokujući stres ili depresiju. To je osobito slučaj kod pacijenata koji pate od tinitusa tijekom mjeseci ili godina. Trenutno ne postoji lijek za tinitus. Stoga bi pronalaženje načina za bolje upravljanje ili liječenje moglo pomoći mnogim milijunima ljudi diljem svijeta.

A jedno područje istraživanja koje nam može pomoći da bolje razumijemo tinitus je spavanje. Mnogo je razloga za to. Prvo, tinitus je fantomska percepcija. Tada nas naša moždana aktivnost tjera da vidimo, čujemo ili mirišemo stvari kojih nema. Većina ljudi doživljava fantomske percepcije samo dok spavaju. Ali ljudi s tinitusom čuju fantomske zvukove dok su budni. Drugi razlog je taj što tinitus mijenja moždanu aktivnost, pri čemu su određena područja mozga (kao što su ona uključena u sluh) potencijalno aktivnija nego što bi trebala biti. Ovo također može objasniti kako se fantomski opažaji događaju. Kada spavamo, aktivnost u tim istim područjima mozga također se mijenja.

Jednostavno rečeno, vjeruje se da tinitus sprječava mozak da proizvede sporovalnu aktivnost potrebnu za duboki san, što rezultira laganim i isprekidanim snom. No iako pacijenti s tinitusom imaju manje dubok san u prosjeku nego ljudi bez tinitusa, istraživanja sugeriraju da tinitus gotovo ne utječe na dubok san. To može biti zato što moždana aktivnost koja se događa tijekom najdubljeg sna zapravo potiskuje tinitus.

San je također važan za jačanje našeg pamćenja jer pomaže u pokretanju promjena u vezama između neurona u mozgu. Vjerujemo da promjene u povezivanju mozga tijekom spavanja pridonose tome što tinitus traje dugo nakon početnog okidača (kao što je gubitak sluha).