Digger: novi film Iñárritua kroz satiru propituje moć, naftu i klimatsku krizu

Novi film Alejandra Gonzáleza Iñárritua Digger ulazi u kinosezonu s velikom ambicijom: kroz crnu satiru spojiti priču o naftnom bogatstvu, političkoj moći, klimatskoj krizi i kultu osobnosti. U središtu je Digger Rockwell, nasljednik naftnog carstva kojega glumi Tom Cruise, čovjek naviknut na to da se problemi rješavaju novcem, autoritetom i kontrolom priče.

Film počinje u svijetu koji izgleda gotovo kao pomno složena maketa. Digger živi u raskošnom domu, okružen obiteljskim portretima i trofejima, dok je izvan njegova utočišta priroda sve bolesnija. Njegovo bogatstvo vezano je uz bušenje nafte, a odluka o eksploataciji na Grenlandu pokreće događaj s katastrofalnim posljedicama: eksplozija izaziva lavinu koja golemi ledeni blok usmjerava prema Norveškoj.

Umjesto da se suoči s upozorenjima, Digger pokušava kontrolirati informacije. Jedna od najprovokativnijih ideja filma jest njegov plan za uvođenje umjetne inteligencije koja bi iz vijesti i društvenih mreža uklanjala riječi povezane s katastrofom. Takav zaplet izravno povezuje klimatsku opasnost s današnjim borbama oko medija, političkog utjecaja i prava javnosti da zna što se događa.

Uz Cruisea nastupaju Sandra Hüller kao njegova polusestra Emma, John Goodman kao predsjednik Compson i Riz Ahmed kao znanstvenik Ganesh. Emma ovisi o stabilnosti okoliša zbog izlaska svoje kompanije na burzu, dok Ganesh pokušava Diggera suočiti s činjenicama. Njihovi sukobi trebali bi otvoriti raspravu o odgovornosti bogatih i moćnih, ali film često bira glasno nadmetanje umjesto tiše napetosti.

U središtu kritičarskih prigovora nalazi se upravo odnos prema publici. Prema recenziji objavljenoj na AwardsWatchu, scenarij često izravno objašnjava ono što bi gledatelj mogao sam zaključiti. Satira tako gubi dio snage jer likovi i dijalozi previše naglašavaju vlastite poruke. Film želi govoriti o političkom kaosu i pohlepi, ali neke reference ostaju na razini poznatih, već mnogo puta korištenih dosjetki.

Tom Cruise ipak dobiva priliku pokazati drukčiju stranu. U ulozi Diggera spaja karizmu, ranjivost i oholost, osobito u dugoj sceni monologa. Zanimljivo je da film pokušava iza javne maske milijardera pronaći nesigurnost, ali kritika smatra da kasniji strukturni zaokret ne dobiva dovoljno prostora da bi se emocionalno razvio.

Digger je zato zanimljiv i kada ne uspijeva u svemu što pokušava. Njegove teme pripadaju sadašnjosti: klima, koncentracija bogatstva, politička propaganda i umjetna inteligencija. Pitanje je može li film o moći istodobno biti dovoljno hrabar da prodrma gledatelja i dovoljno suptilan da mu ne objašnjava svaku misao. Prvi dojmovi pokazuju da je Iñárritu otvorio velike teme, ali da će publika o uspjehu njegova spoja satire i spektakla vjerojatno dugo raspravljati.

Film je vizualno postavljen između raskoši privatnog svijeta i posljedica industrijskog djelovanja. Diggerova kuća djeluje kao osobni muzej bogatstva, dok se izvan nje šire slike klimatski promijenjenog planeta. Taj kontrast nije samo scenografski ukras. On pokazuje koliko se protagonista može izolirati od posljedica odluka koje su mu donijele privilegiju.

U priči važnu ulogu ima i pitanje jezika. Kada Digger želi ukloniti riječi o katastrofi iz medija, on ne zaustavlja samu opasnost, nego pokušava promijeniti način na koji je ljudi doživljavaju. Satira tako dodiruje suvremene rasprave o algoritmima, cenzuri i informacijskim mjehurićima. Problem je što film tu ideju često izgovara izravno, umjesto da joj dopusti da se razvije kroz postupke likova.

Riz Ahmed kao znanstvenik Ganesh predstavlja protutežu svijetu u kojem se činjenice tretiraju kao pregovarački materijal. Njegova funkcija nije samo objasniti što se događa s ledenom pločom, nego podsjetiti da upozorenja stručnjaka često postoje prije nego što ih političari i milijarderi odluče čuti. Sandra Hüller u liku Emme donosi dodatni sukob interesa: ona nije idealizirana spasiteljica, nego osoba čija je poslovna budućnost također vezana uz nestabilan svijet.

Unatoč podijeljenim kritikama, Digger može privući pažnju zato što se ne skriva iza neutralne katastrofe. Film otvoreno govori o tome tko ima novac, tko donosi odluke i tko plaća cijenu posljedica. Njegov problem nije nedostatak tema, nego pitanje mjere. Gledatelji će sami procijeniti je li teatralnost namjerna satira ili znak da film nije pronašao dovoljno suptilan način za vlastitu poruku.