Da je televizijski film Doctor Who (glumi Paul McGan) debitirao danas, lako je zamisliti jezivost koju je mogao naći na internetu, s obzirom na ono što vidimo gotovo u svakoj epizodi koja se emitira, posebno u onima koje pokušavaju učiniti nešto drugačije.

Nije da je film olako prošao 1996., izazvavši bijes obožavatelja jer je učinio dvije šokantne stvari: natjerao Doktora da poljubi nekoga i rekao da je on “polu čovjek s majčine strane”.

U današnje vrijeme to bi se moglo činiti neobičnim s obzirom na to kako novi Who ima hrpu poljubaca i otkrića o Doktorovoj povijesti. Međutim, u to je vrijeme bio smrtonosan, a TV film, zamišljen kao pilot za oživljavanje Doktora Whoa, nikada nije doveo do serije i smatran je neuspjehom.

Ostavljen je sa zloglasnim nasljeđem, a sada novi dokumentarac, Doctor Who Am I, istražuje to naslijeđe iz perspektive scenarista TV filmova Matthewa Jacobsa. Ali ovo nije obrana filma – umjesto toga, radi se o suočavanju s tim naslijeđem, a na kraju je podsjetnik na to što zapravo znači biti obožavatelj. S obzirom na reakcije na TV film, razumljivo je da se Matthew Jacobs držao podalje od događaja i konvencija obožavatelja. Kao što je rekao na početku Doktora tko sam ja, napravio je “dvije kobne pogreške” (ljubljenje i poluljudsko otkrivanje) i mislio je da će ga obožavatelji ubiti ako se ikad pojavi na konvenciji.