Poznata rečenica iz Sunset Boulevara koju je rekao Joe Gillis (William Holden) kaže: “Ponekad je zanimljivo vidjeti koliko loše može biti loše pisanje. Ovo je obećavalo da će doći do granice.” Nepotrebno je reći da je to jedina jasna motivacija za gledanje naslovno (pored sadržaja) krajnje nenadahnutog Falling For Christmas.

I dok bi većina Netflixovih filmova (imitirajući Hallmarkove) ove prirode proletjela ispod radara, Falling For Christmas trebao bi biti neki “poseban”, “veliki događaj” (iako je Božić s tobom s Freddiejem Prinzeom Jr. u glavnoj ulozi vjerojatno je umjesto toga trebao dobiti više publiciteta) i to sve zato što nitko drugi nego Lindsay Lohan glumi u njemu za ono što bi trebalo biti njezin veliki povratak.

I, baš kao i svaki drugi “povratak” koji je pokušala ( porođajne boli, gostovanje u SNL – u 2012., dokumentarne serije koje podupire Oprah, Lindsay, nepromišljeni reality show na MTV-u pod nazivom Lindsay Lohan’s Beach Club, itd.), ovaj također traži da dokažu zašto bi neki ljudi trebali nastaviti “živjeti svoj najbolji život” u Dubaiju.

Jao, Lindsay očito treba novac kako bi si nastavila pružati neprestana zatezanja po tijelu. I tako se uključila u nešto što se zove “laži koje si govorimo”. Naime, to se tako radi kada je u pitanju istresanje guzice za novac.

Za one koji su navikli na tvornički stil pokretne trake izbačenih Netflixovih božićnih filmova (opet kradu Hallmarkovu formulu), Falling For Christmas je normalna stvar. Ali kao još jedan otužni film u Lohaninoj isprekidanoj filmografiji, postavlja se pitanje zašto se pokušavati vratiti? Možda zato što je, kao što je Lindsay jednom samoreferencijalno upitala tijekom epizode koju je snimila u Gleeovoj trećoj sezoni, “Ima li išta bolje od nekoga tko se vraća?” Odgovor je da, i to je onda kada se nečiji povratak isplati.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA