Hrvatski umjetnici i umjetnice sudjeluju na najvećem umjetničkom festivalu u Sloveniji

U četvrtak 1. listopada 2026. održat će se svečano otvorenje 15. međunarodnog festivala vizualnih umjetnosti Kranj – ZDSLU: “Prozor kao prostor pogleda”. Festival se otvara u 17:00 sati dodjelom nagrada i priznanja u Gradskoj vijećnici (Glavni trg 4), nakon čega u 18:00 sati slijedi otvorenje izložbe Stojana Batiča u Galeriji dobitnika Prešerenove nagrade (Glavni trg 18), a u 19:00 sati prijam pod arkadama Prešerenova kazališta uz DJ nastup RecycleMana.

Na najvećem umjetničkom festivalu u Sloveniji sudjeluje 78 autora iz 16 zemalja, dok je selektorica za Hrvatsku nezavisna viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.
U funkciji selektorice i kustosice za Hrvatsku, diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol, odabrala je 7 umjetnica i umjetnika iz Hrvatske koji su zastupljeni s čak 28 radova u različitim medijima i tehnikama, a koji odgovaraju na temu Festivala “Prozor kao prostor pogleda”. Na izložbi sudjeluju akademski umjetnici i umjetnice: Damir Facan-Grdiša, Marina Fernežir, Dominique Jurić, Ivana Mrčela, Siniša Reberski, Anton Vrlić i Nevena Živić. Izložba je postavljena u Galeriji Layereve hiše u Kranju te će se moći razgledati tijekom trajanja festivala od 1. do 31. listopada 2026.

O hrvatskoj selekciji autora i autorica za Festival (iz predgovora Sonje Švec Španjol):
Kada mi je dodijeljen izlagački prostor Layerjeve hiše odlučila sam njegove specifičnosti maksimalno iskoristiti kao vlastiti okvir za percepciju i doživljaj prozora u svijet likovnosti tj. kao dvostruki okvir: izložbeni prostor kao prostor pogleda na umjetnost koji propituje prostor umjetnosti. Vidjela sam kalijevu peć i kružnu udubinu umjesto standardnog ugla i sjetila se ugaonih slika Siniše Reberskog. Vidjela sam metalne nosače za rasvjetu i sjetila se lebdećih objekata Antona Vrlića. Vidjela sam ulaz u prostoriju koja se ne koristi i sjetila se vitraja instaliranih u stara drvena vrata Dominique Jurić. Vidjela sam drvenu klupčicu u zaobljenom uglu i sjetila se distorziranih pleksiglas radova Ivane Mrčele. Osjetila sam kako izložbeni prostor s puno prozora omogućuje velik priliv dnevne svjetlosti što me potaknulo na razmišljanje o mediju stakla koje dolazi do punog izražaja u direktnoj komunikaciji s prirodnim osvjetljenjem, dok forma prozora u radovima Antona Vrlića daje novu dimenziju pogleda u svijet. Uz spomenute trodimenzionalne eksperimente percepcije pogleda na likovnost i slikarstvo, sjetila sam se Damira Facana-Grdiše, Marine Fernežir i Nevene Živić koji u području klasičnog formata slike otvaraju nove vidike.