Moja-Afrika

Kad je Karen Blixen odlučila otputovati u Afriku, toliko različitu od njezine domovine Danske, nije ni slutila da će to dugo putovanje zapravo biti njezin povratak kući te da će doživjeti slobodu za kojom je cijeli život žudjela – slobodu veličanstveno utjelovljenu u afričkom kontinentu, njegovu prostranstvu, divljini i ljudima. U Mojoj Africi danska spisateljica Karen Blixen svojim virtuoznim pripovijedanjem briše granice između memoara, putopisa, eseja i romana. Pripovijeda nam o svom životu i glavnim događajima tijekom sedamnaestogodišnjeg boravka u Britanskoj Istočnoj Africi, upoznaje nas s različitim afričkim kulturama, njihovim svjetonazorima i sudbinama nakon dolaska kolonijalnih sila te dočarava raskošnu divljinu čiji duh civilizirani čovjek mora prihvatiti kako bi je uistinu upoznao. Svjetski poznati memoari o godinama provedenim u Keniji otkrivaju gotovo mističnu ljubav prema Africi i njezinim ljudima.

Moja Afrika, prvi put objavljena 1937., poetska je reminiscencija na njezine trijumfe i tugu zbog gubitka farme, smrti njezina suputnika Denysa Finch-Hattona i nestanka jednostavnog afričkog načina života kojemu se divila te posveta ljudima koji su dotaknuli njezin život dok je boravila ondje. Ovaj klasik danske književnosti prvi put imate priliku čitati u prijevodu s danskoga.

Pomislila sam kako znam jednu pjesmu o Africi, o žirafama i afričkom mlađaku koji leži na leđima, o plugovima, o poljima i o znojnim licima berača kave. A zna li Afrika pjesmu o meni? Podrhtava li zrak iznad ravnice od boje koju sam nosila, igraju li djeca igru u kojoj se pojavljuje moje ime, baca li pun Mjesec sjenu na šljunčani prilaz kuće koja izgleda poput moje? Traže li me orlovi Ngonga?

Karen Blixen (Karen Christentze Dinesen – Tanne) rođena je 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj u obitelji pisca, političara i časnika Wilhelma Dinesena i Ingeborg Westenholz. S dvadeset osam godina udaje se za švedskog baruna Brora von Blixen-Fineckea, svog rođaka, i započinje novi život u Keniji gdje Karen vodi plantažu kave te lovi veliku divljač. Ondje upoznaje svoju najveću ljubav, engleskog vojnog pilota, Denysa Finch-Hattona, s kojim dijeli brojne zajedničke trenutke u Africi. Shrvana zbog njegove smrti i primorana prodati farmu koju je toliko voljela, nakon sedamnaest godina u Keniji vraća se u rodni Rugstedlund i potpuno posvećuje književnosti.

Godine 1934. pod pseudonimom Isak Dinesen objavljuje zbirku pripovijedaka Sedam fantastičnih pripovijesti (Seven Gothic Tales), a slavu joj donose memoari, knjiga sjećanja Afrička farma (Den afrikanske farm) 1937., tiskana u dvije verzije, engleskoj i danskoj, poznatija pod imenom Moja Afrika (Out of Africa). Pod istim je naslovom i ekranizirana 1985. godine. Nakon svjetski poznate knjige sjećanja Blixen izdaje i Zimske pripovijesti (Vintereventyr, 1942.), Babetina gozba (Babettes gæstebud, 1950.), Posljednje pripovijesti (Sidste fortællinger, 1957.), Anegdote o sudbini (Skæbne-anekdoter, 1958.) i Sjene na travi (Skygger på græset, 1960.). Za vrijeme nacističke okupacije Danske Blixen pod pseudonimom Pierre Andrézel objavljuje svoj jedini roman Putovi osvete (Gengældesens veje, 1944.), horor o okupaciji domovine.

Karen Blixen za svoj je književni rad dobila nekoliko značajnih svjetskih priznanja i više je puta kandidirana za Nobelovu nagradu. Umrla je 1962. na obiteljskom imanju u Rugstedlundu.

Izdavač: Iris Illyrica