Magdalena Getaldić: Skulptura ranog srednjeg vijeka

Knjiga Magdalene Getaldić, “Skulptura ranog srednjeg vijeka”, predstavlja temeljno djelo za razumijevanje umjetničke produkcije na tlu Hrvatske u razdoblju od 7. do 11. stoljeća. Autorica se fokusira na specifičan likovni jezik koji je obilježio predromaniku, s posebnim naglaskom na arhitektonsku plastiku.

1. Povijesni i društveni kontekst
Knjiga započinje analizom vremena u kojem skulptura nastaje – razdobljem formiranja ranosrednjovjekovne hrvatske države i pokrštavanja Hrvata. Autorica objašnjava kako su društvene promjene i utjecaj Crkve diktirali potrebu za bogato ukrašenim sakralnim objektima.

2. Pleterna ornamentika (Glavni motiv)
Središnje mjesto u knjizi zauzima pleter. Getaldić detaljno analizira:
• Geometrijske motive: Razvoj troprutog pletera koji postaje vizualni identitet tog doba.
• Simboliku: Kako apstraktni uzorci (prepleti, krugovi, rombovi) nose dublje religijsko značenje.
• Tehniku klesanja: Analiza plošnog reljefa koji negira volumen i fokusira se na linearnost.

3. Arhitektonska plastika i crkveni namještaj
Skulptura ovog razdoblja nije bila samostalna, već neodvojiva od arhitekture. Knjiga obrađuje:
• Zabate i grede: Ukrase na nadvratnicima i oltarnim pregradama.
• Pluteje i tranzene: Kamene ploče koje su dijelile prostor crkve.
• Krstionice i ciborije: Analiza najpoznatijih spomenika, poput Višeslavove krstionice ili ciborija proconsula Gregora.

4. Epigrafika (Natpisi u kamenu)
Važan segment knjige posvećen je natpisima na latinskom jeziku koji se isprepliću s pleternom dekoracijom. Ovi natpisi su ključni povijesni izvori jer spominju:
• Imena hrvatskih vladara (knezova i kraljeva).
• Donatore crkava i crkvene dostojanstvenike.
• Datacije izgradnje pojedinih objekata.

5. Regionalni centri i radionice
Autorica mapira najvažnije lokalitete na kojima su pronađeni ostaci skulpture:
• Knin i okolica (Biskupija): Kao sjedište moći.
• Zadar i Nin: S naglaskom na crkvu Sv. Donata i Sv. Križa.
• Split i Trogir: Gdje se vidi prožimanje antičke baštine i novih stilskih strujanja.

Ključne značajke stila prema autorici:
1. Horror vacui: Strah od praznog prostora, zbog čega je svaki milimetar kamena prekriven ukrasom.
2. Stilizacija: Životinjski i biljni motivi (ptice koje piju iz kaleža, palmete) prikazani su krajnje shematizirano.
3. Dvodimenzionalnost: Naglasak na igri svjetla i sjene na površini kamena, bez težnje za dubinom.

Višeslavova krstionica i Bašćanska ploča (vjerojatno najpoznatije skulpture toga doba)

Oba spomenika ključni su međaši hrvatske povijesti i umjetnosti, iako pripadaju različitim fazama ranog srednjeg vijeka.

1. Višeslavova krstionica
Ovaj spomenik predstavlja jedan od najvažnijih simbola pokrštavanja Hrvata i rane hrvatske države (vjerojatno kraj 8. ili početak 9. stoljeća).
• Izgled i oblik: To je monolitna šesterostrana posuda (heksagonalni bazen) isklesana iz jednog bloka mramora. Služila je za krštenje uranjanjem.
• Ukras (Pleter): Na prednjoj plohi nalazi se reljefni križ ispunjen troprutim pleterom. Rubovi krstionice također su ukrašeni pleternom ornamentikom, što je tipično za predromaniku.
• Natpis: Na gornjem rubu teče latinski natpis u stihovima koji u prijevodu glasi:
“Ovaj izvor prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegovu zajednicu.”
• Značaj: Prvi je spomenik koji po imenu spominje jednog hrvatskog vladara (kneza Višeslava), čime dokazuje postojanje organizirane države i crkvene hijerarhije u to vrijeme.

2. Bašćanska ploča
Nastala oko 1100. godine, ona se smatra “rodnim listom” hrvatskog jezika i književnosti. Pronađena je u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku.
• Izgled i materijal: To je lijeva ploča nekadašnje oltarne pregrade (septuma), teška oko 800 kg i isklesana od bijelog vapnenca.
• Pismo i jezik: Pisana je prijelaznim tipom glagoljice (iz oble u uglatu) na hrvatskom jeziku s elementima crkvenoslavenskoga.
• Sadržaj (13 redaka):
1. Invokacija: Započinje zazivom Boga (“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha”).
2. Zapis opata Držihe: On navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište samostanu sv. Lucije. Ovo je iznimno važno jer se ovdje prvi put na hrvatskom jeziku spominje ime “Hrvatski” uz vladara (Z’vonimir’, kral’ hr’vat’sk’y).
3. Zapis opata Dobrovita: On navodi da je sa svojom braćom sagradio tu crkvu.
4. Popis svjedoka: Spominju se lokalni dostojanstvenici (župani), što daje uvid u tadašnje društveno uređenje.
• Ukras: Na gornjem rubu ploče nalazi se bogat reljefni ukras u obliku stiliziranog vinovog lišća (akantus), koji stilski pripada ranoj romanici.
Razlika u kontekstu:
Dok Višeslavova krstionica simbolizira rani dodir Hrvata s kršćanstvom i zapadnom kulturom putem latinice i mramora, Bašćanska ploča predstavlja vrhunac narodne kulture, jezika i pisma (glagoljice) u doba kralja Zvonimira.

Zaključni osvrt
U monografiji Skulptura ranog srednjeg vijeka, Magdalena Getaldić uspješno provodi sustavnu valorizaciju ranosrednjovjekovnog plastičkog korpusa na istočnoj obali Jadrana i u njezinu zaleđu. Autorica ne pristupa skulpturi isključivo kao izoliranom estetskom objektu, već kao ključnom elementu šireg liturgijskog i društveno-političkog konteksta.
Znanstveni doprinos ovog djela očituje se u tri temeljne razine:
1. Tipološka i stilska klasifikacija: Getaldić precizno definira evoluciju predromaničkog reljefa, od kasnoantičkih reminiscencija do pune afirmacije geometrijskog purizma. Njezina analiza tropruta pletera nudi jasan uvid u procese stilizacije i “straha od praznog prostora” (horror vacui), koji su postali distinktivna obilježja jadranskog bazena.
2. Epigrafika kao historiografski izvor: Posebna vrijednost rada leži u interdisciplinarnom povezivanju klesane ornamentike s natpisima. Autorica demonstrira kako epigrafički spomenici nisu samo dekorativni dodaci, već primarni dokumenti koji legitimiraju državni suverenitet i crkvenu hijerarhiju ranoga kraljevstva.
3. Prostorna i radionička artikulacija: Knjiga uspijeva mapirati klesarske radionice, čime se jasnije razgraničavaju utjecaji velikih centara (poput Zadra, Splita i Knina) na periferna područja. Time se dokazuje visoka razina organiziranosti umjetničke produkcije koja je pratila arhitektonski procvat predromanike.
Finalna ocjena: Djelo Magdalene Getaldić predstavlja nezaobilaznu polazišnu točku za svakog istraživača srednjovjekovlja. Ona uspijeva rehabilitirati “marginalne” fragmente kamene plastike, dokazujući da upravo u tim krhotinama leži cjelovit uvid u kulturni kod ranosrednjovjekovne Hrvatske. Knjiga nije samo pregled spomenika, već dubinska analiza vremena u kojem je kamen bio temeljni nositelj pisane riječi i vizualne simbolike mladog europskog kraljevstva.

Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti