Dyad 1929

Ne propustite nove izvedbe baletnog diptiha Dyad 1929 / Light throught the Fingers međunarodno priznatih koreografa Waynea McGregora i Massimiliana Volpinija! Uživajte u dvama suvremenim baletima koreografa konstrastnih izričaja 8., 11., 21. ili 22. veljače u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu!

Višestruko nagrađivani koreograf Wayne McGregor rezidencijalni je koreograf Kraljevskog baleta u Londonu, a surađivao je s brojnim kazališnim trupama poznatih kazališta poput La Scale u Milanu. Njegovo autorsko djelo Dyad 1929, nastalo je 2009. na narudžbu Australskog baleta povodom 100. obljetnice slavne baletne trupe Ballets Russes čija je inovativnost, kao i istraživački duh razdoblja u kojem je djelovala, isnprirala ovaj balet.

https://www.instagram.com/reel/C4f1pwNs6WE/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D

U samo dvadeset godina, tehnološki napredak dao je čovjeku trajnu moć letenja i obnovljenu snagu za nove ekspedicije. Doslovce, mogavši “raz-otkriti” veći dio svijeta, čovjeku su se otvorile veće mogućnosti. Dyad 1929 nije narativno vezan uz ekspedicije na Južni pol, niti priča priču o trupi Ballet Russes, ali ples, scena i glazba sadrže u tragovima duh tog doba te vizionarstvo trupe Ballet Russes.  Wayne McGregor

Massimiliano Volpini, talijanski koreograf i ravnatelj Baleta HNK-a u Zagrebu, u svom autorskom djelu pod naslovom Light through the fingers prikazuje dubine ženske psihe koristeći se apstraktnim, ali istovremeno i emotivnim jezikom u nenarativnoj koreografiji. Inspiraciju je pronašao u pjesmi indijskog pjesnika Tagorea Strpljenje. Ovaj balet zajedno s koreografom Volpinijem oblikuje i makedonski skladatelj Marjan Nečak.

https://www.instagram.com/reel/C4gcAW6rkYR/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D

Ova je koreografija putovanje u žensku psihu gdje sjene i glasovi nastanjuju tamni krajolik. Ona mora prodrijeti u dubinu svoje duše i pobliže pogledati u te neprijateljske utvare…Light Through the Fingers jest uzlazno putovanje koje započinje na dnu crne rupe i penje se onamo gdje je zrak čist i razrijeđen, gdje sunčeva svjetlost briše sjene, gdje je disanje napokon lagano i sve se doima slađim.  Massimiliano Volpini

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu