Nepovjerenje u znanost je ogroman problem. U našem trenutnom okruženju, to izravno dovodi do smrti ljudi. Velik dio dezinformacija s kojima se suočavamo namjerne su i organizirane, a što je još gore, istraživanje je pokazalo da se laži brže šire internetom i često su ljepljivije od istine.
Stoga su psihologinja Aviva Philipp-Muller, sada na Sveučilištu Simon Fraser, i njeni kolege istražili znanstvenu literaturu o uvjeravanju i komunikaciji, kako bi pokušali dati ažuran i kohezivan pregled o tome kako se uhvatiti u koštac s ovim opakim problemom.
Jedan od najvećih mitova o komuniciranju znanosti jest da će puko prezentiranje znanja ljudima dovesti do toga da se ponašaju u skladu s logikom. Ovo je poznato kao model manjka informacija i način komunikacije koji ovdje koristimo, ali između globalne pandemije i klimatske krize sada imamo bezbroj primjera kako to često ne funkcionira.
Nepovjerenje u izvor informacija jedna je od četiri glavne prepreke prihvaćanju znanosti. Kad informacije dovode u pitanje temeljna uvjerenja neke osobe, dovode u pitanje grupu s kojom se te osobe poistovjećuju i tada nastaju složeni problemi ne prihvaćanja novih informacija kao istinitih.
Ono što je zajedničko svim ovim četirima bazama je da otkrivaju što se događa kada su znanstvene informacije u sukobu s onim što ljudi već misle da znaju bolje od znanstvenika i u sukobu je s njihovim stilom razmišljanja.
1. Nepovjerenje u izvor informacija
Nedostatak povjerenja u izvor informacija stalno se iznova pojavljuje kao jedan od ključnih razloga zašto ljudi ne prihvaćaju znanstvene informacije.
Legitimna i snažna znanstvena rasprava također može zbuniti ljude koji nisu upoznati sa znanstvenim procesom, dodatno narušavajući povjerenje kada se izlije u javnu domenu.
2. Plemenska odanost
Način na koji je naše razmišljanje ustrojeno kao obavezno, čini nas vrlo ranjivima na ponekad slijepo vjerovanje onima s kojima se identificiramo kao dijelom naše vlastite kulturne skupine – bez obzira na to koliko smo obrazovani. Taj se fenomen naziva kulturnom kognicijom.
Rad na kulturnoj spoznaji istaknuo je kako ljudi iskrivljuju znanstvena otkrića kako bi ih uskladili s vrijednostima koje su važne za njihov kulturni identitet. Politička polarizacija i društveni mediji to su samo pojačali.
3. Informacije su u suprotnosti s osobnim uvjerenjima
Unutarnji sukobi stvoreni informacijama koje dovode u pitanje naša društvena ili osobna uvjerenja kao što su moral i religija, dovode do logičnih pogrešaka i kognitivnih predrasuda kao što je kognitivna disonanca.
“Znanstvene informacije može biti teško progutati, a mnogi bi pojedinci prije odbacili dokaze nego prihvatili informacije koje sugeriraju da su možda bili u krivu” , napisao je tim u svom radu . “Ova je sklonost posve razumljiva i znanstvenici bi trebali biti spremni suosjećati.”
Stoga ključne strategije za suzbijanje ovoga uključuju pokazivanje razumijevanja stajališta druge osobe.
4. Informacije se ne prezentiraju u pravom stilu učenja
Ovaj je problem najjednostavniji od četiriju temelja – jednostavna neusklađenost u načinu na koji se informacije prezentiraju i stilu koji najbolje odgovara primatelju. To uključuje stvari poput davanja prednosti apstraktnim u odnosu na konkretne informacije ili usmjerenosti na promociju ili prevenciju.
Koliko god se ponosili time što smo logična bića, u stvarnosti smo mi ljudi životinje neurednog uma kojima upravljaju naši društveni savezi, emocije i instinkti jednako kao i naša logika. Oni od nas koji se bave znanošću, bilo kao pobornici ili praktičari, moraju to razumjeti i izvesti nas ne znanstvenike na pravi put.
