Pčele, ribe i biljke pokazuju kako ubrzani tempo klimatskih promjena narušava prirodu na dva ključna načina

Povijesno gledano, klimatske promjene na Zemlji uglavnom su se događale tijekom tisuća do milijuna godina . Danas se globalne temperature povećavaju za oko 0,2 °C po desetljeću. Zamislite automobil koji ubrzava. Tijekom vremena, ljudske aktivnosti poput izgaranja fosilnih goriva povećale su količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Ti plinovi zadržavaju toplinu sunca . To je kao pritiskanje papučice gasa. Što brže vozač dodaje gas, automobil brže ide.

U 21. stoljeću došlo je do dramatičnog ubrzanja klimatskih promjena , pri čemu globalne temperature rastu više od tri puta brže nego u prethodnom stoljeću.

Brži tempo i više temperature mijenjaju staništa biljaka i životinja. U nekim regijama, tempo promjena također remeti osjetljivo vrijeme oprašivanja, dovodeći biljke i oprašivače poput pčela u opasnost.

Većina biljnih i životinjskih vrsta može tolerirati ili se barem oporaviti od kratkotrajnih klimatskih promjena, poput toplinskog vala. Međutim, kada promjene traju dulje, organizmi će možda morati migrirati u nova područja kako bi se prilagodili za preživljavanje.

Neke se vrste već kreću prema većim geografskim širinama i nadmorskim visinama s nižim temperaturama , mijenjajući svoj geografski teritorij kako bi ostale unutar optimalne klime. Populacije riba , na primjer, pomaknule su se prema polovima kako su temperature oceana rasle. Oprašivači poput pčela također mogu mijenjati svoja područja rasprostranjenosti.

Bumbari su, na primjer, prilagođeni hladnijim regijama zbog svojih pahuljastih tijela. Neke populacije bumbara nestaju iz južnih dijelova svog geografskog područja i pronađene su u hladnijim regijama na sjeveru i u planinskijim područjima. To bi moglo povećati konkurenciju s postojećim populacijama bumbara.

Biljke i njihovi oprašivači suočavaju se s još jednim problemom kako se stopa klimatskih promjena povećava: mnoge biljke oslanjaju se na kukce i druge životinje za širenje sjemena i peludi. Velik dio tog širenja peludi obavljaju domaći oprašivači . Oko 75% biljnih vrsta u Sjevernoj Americi zahtijeva insekte oprašivače – pčele, leptire, moljce, muhe, kornjaše, ose, ptice i šišmiše. Zapravo, 1 od 3 zalogaja hrane koju pojedete ovisi o oprašivaču, prema podacima Ministarstva poljoprivrede SAD-a.

Dakle, čak i ako vrsta uspješno migrira na novi teritorij, može se suočiti s neusklađenošću vremena oprašivanja. To je poznato kao fenološka neusklađenost.

Jedna studija otkrila je da divlje pčele među vrstama mijenjaju svoju fenologiju, odnosno vrijeme sezonskih aktivnosti, te da je u posljednjih 50 godina datum pojavljivanja četiri puta brži . To znači da su se divlje pčele pojavljivale otprilike osam dana ranije 2020. nego 1970. godine.

Ovaj trend ranijeg pojavljivanja općenito je u skladu s ubrzanom stopom klimatskih promjena kod svih organizama. Ako se vremenske neusklađenosti nastave pogoršavati , to bi moglo pogoršati pad populacija oprašivača i rezultirati nedovoljnim oprašivanjem biljaka koje ovise o njima. Smanjenje broja oprašivača i nedovoljno oprašivanje već uzrokuju pad globalne proizvodnje voća, povrća, začina i orašastih plodova od 3% do 5% godišnje, pokazalo je nedavno istraživanje.

Bez oprašivača , ekosustavi su manje otporni – ne mogu apsorbirati poremećaje poput šumskih požara, prilagoditi se promjenama i oporaviti se od okolišnih stresora poput onečišćenja, suše ili poplava.