Povežite se s nama

Izložbe

Tekuće srebro – Živa, otvorenje izložbe u Tehničkom muzeju Nikola Tesla

Objavljeno

-

živa

Muzeja grada Idrije i Tehnički muzej Nikola Tesla pozivaju Vas na otvorenje izložbe

„TEKUĆE SREBRO / ALMADÉN & IDRIJA = ŽIVA I ŽIVA BAŠTINA“

u četvrtak, 28. svibnja 2026. godine s početkom u 13 sati,
u Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb

Gostovanje Muzeja grada Idrije (Slovenija) u Tehničkom muzeju Nikola Tesla
Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 18. Zagreb
izložbeni prostor na katu hale A   28.5. – 6.9. 2026.
Radno vrijeme: od utorka do petka 9 do 17 sati, subotom i nedjeljom od 9 do 13 sati, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno.

Za razgled izložbe vrijedi ulaznica za stalni postav muzeja.
Geološki su uvjeti omogućili nastanak izuzetnih nalazišta žive u Idriji i Almadénu, gdje se razvila bogata rudarska tradicija. Dva najveća rudnika žive na svijetu, Almadén u Španjolskoj i Idrija u Sloveniji, predstavljaju različite aspekte kulture žive. Ta su dva grada stotinama godina bila gospodarski i tehnološki povezana zahvaljujući rudnicima.

Advertisement

Zbog iznimnih prirodnih svojstava žive stalno se razmjenjivalo znanje, tehnologija, roba i povezanost između zemalja i kontinenata.
Vađenje i korištenje žive utjecali su na sliku svijeta kakvog poznajemo danas. Rudnici više nisu u funkciji, ali su uspjeli sačuvati raznoliku, izvornu i sveobuhvatnu baštinu. Ona je danas dio UNESCO-ve svjetske baštine.
Tema se na izložbi predstavlja kroz prizmu prirodnih znanosti, rudarstva, povijesti, etnologije i ekološke problematike. Nastoji se uspostaviti most između prirode i ljudi, lokalnog i globalnog, te znanosti i svakodnevice.
Nije riječ samo o prikazu prošlosti, to je i poziv na razmišljanje o tome kako priroda oblikuje čovjeka i kako čovjek oblikuje prirodu. Promiče se shvaćanje baštine kao nečeg živog, odgovornog i zajedničkog.
Tehnički muzej Nikola Tesla s Idrijom povezuje činjenica da Muzej posjeduje zbirku rudarstva te u svome postavu prezentira rudarstvo s modelom rudnika u prirodnoj veličini, koji ima prezentacijsko-edukativnu ulogu.

Impresum
Produkcija izložbe: Muzej grada Idrije, Slovenija
Autorica / kustosica izložbe: Marija Terpin Mlinar
Dizajn: Pikto, Ljubljana
Kontakt za Tehnički muzej Nikola Tesla: Markita Franulić, markita.franulic@tmnt.hr
Izložbu je podržao Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu i civilno društvo.

Samo se mala količina žive, metala izuzetnih svojstava, nalazi u Zemljinoj kori. Najviše se žive nalazi u samo tri mineralna pojasa: pacifičkom, azijskom i sredozemnom. Potonji pokriva samo 2-3% Zemljine površine, ali krije čak 65% svjetskih zaliha te uključuje tri najveća svjetska rudna ležišta: u Almadénu (Španjolska), Idriji (Slovenija) i Monte Amiati (Italija).
Najveća nalazišta živine rude na svijetu, uključujući Idriju i Almadén, mlađeg su podrijetla, nastala prije manje od 400 milijuna godina. Ta dva rudna ležišta iznimna su po složenoj geološkoj građi, količini, čistoći i sadržaju žive. U Španjolskoj se rudarilo već u 4. stoljeću pr. n. e., u Idriji od kraja 15. stoljeća. Ta dva rudnika zajedno su proizvela 48 % ukupne žive u svijetu.

Tragovi rudarenja u Almadénu i Idriji jasno su vidljivi: dva su grada uspjela sačuvati materijalnu ostavštinu vrhunskih dostignuća rudarsko-metalurškog razvoja i izvorne rudarske kulture. U Idriji su tijekom stoljeća rudari prokopali više od 1.000 km rovova, a rudarska iskapanja u Almadénu rezultirala su karakterističnom slojevitošću područja. Rudarski rovovi u Almadénu uglavnom su zidani.
Obiteljske veze između austrijske i Habsburške i španjolske grane Habsburgovaca poticale su trgovinu živom od 16. stoljeća nadalje, ali su je utjecajne bankarske i trgovačke kuće uspješno sprečavale. Ipak, razmjena se odvijala neslužbeno. Potražnja za idrijskom živom ovisila je o španjolskim zalihama, pa se razdoblje prvoga većeg izvoza 1556. – 1563. godine poklapa s velikim požarom u jami u Almadénu. Vrhunac međuovisnosti predstavlja potpisivanje Španjolskih ugovora krajem 18. stoljeća. Tako su vječni konkurenti ujedno bili međusobno ovisni partneri.
Živa je dugo bila nezamjenjiva u industriji. No nasljeđe žive nije povezano samo s rudarstvom i industrijom. Potreba za tim metalom povezivala je zemlje i kontinente s obje strane Atlantika već od 16. stoljeća, uzrokovala tehnološke, ekonomske, kulturne i društvene promjene, pa je baština žive prepoznata kao dio UNESCO-ve kulturne baštine čovječanstva.

Mračni podzemni rovovi, mukotrpan rad i brojne opasnosti u rudniku činili su rudarsku svakodnevicu. Unatoč činjenici da su vlasnici znali za otrovnost žive i poznavali načine kako spriječiti trovanje živom, merkurijalizam je stoljećima obilježavao i znatno im skraćivao živote.
Procesi povezani sa živom također su naštetili okolišu.
Živa se već tisućljećima dobiva skupljanjem samorodnih kapljica ili paljenjem cinabaritne rude. Živa omekšava površinu i prodire u unutrašnjost metala. Proces otapanja metala u živi naziva se amalgamacija. Više od polovice sve iskopane žive u povijesti iskorišteno je u tu svrhu. Količina dobivene žive ne ovisi samo o kvaliteti rude nego i o procesu paljenja. Upravo je stoga područje metalurgije, koje se bavi dobivanjem metala iz ruda i njihovom daljnjom preradom, već stotinama godina iznimno važno.
Na prvi pogled, paljenje živine rude nije teško jer se živa i sumpor, elementi koji čine mineral cinabarit, razdvajaju već na 600-800 °C. Veliki gubici nastaju zbog istjecanja živinih para, pa su metalurzi u prošlosti tražili načine kako to spriječiti. U Almadénu je drevno metalurško znanje obogaćeno arapskim znanjem.
Masovna upotreba žive u procesu amalgamacije tijekom ekstrakcije plemenitih metala učvrstila je veze između različitih dijelova svijeta. Dug i zahtjevan put žive iz Idrije i Almadéna, od 17. stoljeća nadalje, uglavnom se odvijao preko Atlantika u španjolske kraljevske rudnike Novog svijeta. Uz pomoć mazgi i konja sigurno zapakiranu živu prevozili su do većih luka, a odatle posebno izgrađenim brodovima u Ameriku. Živa je putovala i do 10.000 km.
Bogate pošiljke plemenitih metala iz Novog svijeta potaknule su i utjecale na trgovinu više nego bilo koja druga roba. Španjolsko zlato i srebro stigli su ne samo u Europu, nego čak i u Indiju i Kinu. Ti su putovi također potaknuli protok informacija.  TMNT

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije