Sedam Zemljinih vitalnih znakova na rekordima: klimatska nestabilnost postaje sadašnjost

Najnovije ažuriranje izvješća o stanju svjetske klime donosi istodobno loše vijesti i ograničen razlog za optimizam. Sedam od 16 pokazatelja kojima međunarodni tim znanstvenika prati stanje klimatskog sustava dosegnulo je rekordne ekstreme. Autori upozoravaju da više nije riječ samo o upozorenju za budućnost: nestabilnost se već vidi u atmosferi, oceanima, ledu i biosferi.

Izvješće je na ScienceAlertu objavljeno 27. listopada 2026., a temelji se na radu objavljenom u časopisu BioScience. Ključne nalaze potvrdila je i objava Oregon State Universityja, institucije koja je sudjelovala u koordinaciji istraživanja. U odnosu na ranije priloge u rubrici, koji su se usredotočili na samo ubrzanje globalnog zagrijavanja, ovaj pregled pokazuje širu sliku: različiti dijelovi Zemljina sustava mijenjaju se istodobno i međusobno pojačavaju rizike.

Ugljik, led i požari pomiču granice

Koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi ove je godine premašila 428 dijelova na milijun. Prema autorima, to je razina viša nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednja dva milijuna godina i približno 50 posto veća nego prije industrijske ere. U isto vrijeme globalno zagrijavanje ubrzava: prosječna stopa porasta temperature iznosila je oko 0,19 Celzijevih stupnjeva po desetljeću između 1970. i 2010., a od tada je oko 0,36 stupnjeva po desetljeću.

Ledeni pokazatelji također su na najgorim zabilježenim vrijednostima. Debljina ledenjaka i masa ledenog pokrova Grenlanda dosegnule su rekordno niske razine. Gubitak leda podiže razinu mora, dok topliji i vlažniji uvjeti povećavaju opasnost od velikih požara. Požari su tijekom 2025. uništili 10,8 milijuna hektara šumskog pokrova, što je treći najveći godišnji gubitak u dostupnim zapisima. Time klimatska promjena ne djeluje samo kao posljedica požara: izgorjela vegetacija dodatno oslobađa stakleničke plinove.

Fosilna potrošnja još raste

Najveći paradoks izvješća nalazi se u energetici. Potrošnja fosilnih goriva porasla je 0,9 posto u 2025., pri čemu su nafta, ugljen i plin dosegnuli nove rekorde. Emisije ugljikova dioksida povezane s energijom prvi su put premašile 41 gigatonu. To znači da se razvoj obnovljivih izvora još ne događa dovoljno brzo da bi poništio rast ukupne potrošnje.

Ipak, niskougljični izvori sada proizvode oko 43 posto svjetske električne energije. Autori taj pomak opisuju kao mogući početak “doba električne energije”, u kojem bi solarna i vjetroenergija, uz baterijsku pohranu, mogle postati temelj novog energetskog sustava. Ohrabruje i podatak da se potrošnja energije iz sunca i vjetra povećala približno 18 posto, dok se krčenje šuma u brazilskoj Amazoniji smanjivalo četiri godine zaredom.

Zašto smanjenje emisija više nije jedina zadaća

Znanstvenici naglašavaju da je brzo smanjenje emisija i dalje ključno, ali više nije dovoljno samo po sebi. Gradovi se moraju prilagoditi toplinskim valovima, obale obnovom močvara i mangrova, a poljoprivreda pouzdanijim sustavima opskrbe vodom i hranom. Potrebni su i bolja priprema za požare, širenje distribuirane solarne energije te zaštita ekosustava koji ublažavaju klimatske udare.

Posebno upozorenje odnosi se na zajednice koje su najmanje pridonijele povijesnim emisijama, a već trpe najteže posljedice. Ako se klimatski trendovi nastave povezivati s gubitkom bioraznolikosti, nestašicom vode i nesigurnošću hrane, pojedinačni problemi mogli bi se pretvoriti u lanac međusobno povezanih kriza. Izvješće zato ne nudi jednostavnu poruku o neizbježnoj katastrofi, nego zahtjev za bržom promjenom: tehnologija postoji, ali odluke o njezinoj primjeni moraju sustići brzinu kojom se planet mijenja.