U rujnu 2018. šumski požar spalio je gotovo dvije tisuće hektara grmlja na vulkanu Pichu Pichu, ekološki značajnom području u peruanskim Andama. Za razliku od mediteranskih ekosustava, gdje je vegetacija razvila strategije za otpornost na vatru, vulkansko tlo Arequipe — jedne od najsušnijih regija na svijetu — nije prilagođeno uznemiravanju šumskih požara.

Istraživački tim Sveučilišta Miguel Hernández u Elcheu (UMH) prikupio je i analizirao uzorke tla iz opožarenog područja na 3.700 metara nadmorske visine kako bi razumjeli kako ovi krhki ekosustavi reagiraju na požare.

Rezultati, objavljeni u Španjolskom časopisu za znanost o tlu, pokazuju da su četiri godine nakon požara vegetacija i izgaranje tla, u kombinaciji s erozijom nakon požara, uzrokovali ozbiljan gubitak organskog ugljika u tlu (SOC)—ključnog elementa za plodnost tla.

“Peruanske Ande nisu pripremljene za šumske požare”, upozorava profesor UMH-a Jorge Mataix Solera, znanstvenik s više od 30 godina iskustva u proučavanju oporavka tla nakon požara. Mataix naglašava da je vatra prirodna ekološka sila, ali njezini učinci značajno variraju ovisno o ekosustavu.

Nalazi studije pokazuju da je tlo Pichu Pichua pretrpjelo značajnu fizičku i kemijsku degradaciju nakon požara, ometajući oporavak ekosustava. Nadalje, erozija nakon požara izazvala je dodatnu degradaciju, smanjeni sadržaj gline i oslabljenu strukturu tla.