Povežite se s nama

Film

Svi glumci koji su glumili Zorroa: redoslijed, broj nastupa i najveće interpretacije

Saznajte koji su glumci glumili Zorroa, koliko su puta nosili masku i tko je rekorder među filmskim i televizijskim verzijama.

Objavljeno

-

Prije nego što su se pojavili moderni superheroji, filmska publika već je imala junaka koji je skrivao lice, nosio crni plašt i ostavljao svoj potpis vrhom mača. Zorro je kroz više od stotinu godina prošao put od nijemog filma do televizijskih serija, velikih pustolovnih produkcija, parodija i međunarodnih ekranizacija.

Zato pitanje tko je sve glumio Zorroa nema sasvim jednostavan odgovor. Neki su glumci nosili masku samo u jednom filmu, neki su je ponovili u nastavku, a neki su iza nje proveli desetke televizijskih epizoda. U novijim pričama dodatno se pojavljuje i motiv nasljeđivanja: jedan Zorro predaje masku drugome.

U ovom pregledu donosimo najvažnije i najpoznatije filmske i televizijske interpretacije, kronološkim redom. Broj nastupa odnosi se na samostalne filmove ili televizijske epizode. Kompilacijski filmovi sastavljeni od već emitiranih epizoda ne računaju se kao nove priče.

Douglas Fairbanks – prvi veliki filmski Zorro

Prvi glumac koji je Zorroa pretvorio u veliku filmsku atrakciju bio je Douglas Fairbanks. U filmu The Mark of Zorro iz 1920. godine igrao je Don Diega de la Vegu, plemića koji pred javnošću glumi bezvoljnog i pomalo nespretnog čovjeka, dok se u tajnosti pretvara u maskiranog osvetnika.

Fairbanks je istu ulogu ponovio u filmu Don Q, Son of Zorro iz 1925. godine. To znači da je Zorroa odigrao u dva igrana filma. Njegova je verzija postavila velik dio vizualnog i tjelesnog jezika lika: nagle promjene iz komičnog Diega u spretnog borca, akrobatsko kretanje, razigrano mačevanje i osjećaj da je maskirani junak istodobno opasan i zabavan.

Advertisement

Fairbanksov Zorro nije bio mračni osvetnik. Bio je filmski junak u punom smislu riječi, čovjek koji se kreće brže od protivnika i čija je teatralnost dio oružja. Bez njega bi kasnije interpretacije vjerojatno izgledale drukčije.

Robert Livingston i Reed Hadley – Zorro u pustolovnim serijalima

Robert Livingston preuzeo je masku u filmu The Bold Caballero iz 1936. godine. Njegova je interpretacija nastala u vremenu kada su pustolovni filmovi i serijali tražili junaka koji može spojiti romantiku, akciju i jasan sukob dobra i korupcije. Livingston je Zorroa odigrao u jednom filmu.

Tri godine poslije Reed Hadley pojavio se u serijalu Zorro’s Fighting Legion. Takvi su serijali publici donosili pustolovinu u nastavcima, s opasnošću koja se redovito nastavljala iz jedne epizode u drugu. Hadley je Zorroa odigrao u jednom naslovnom filmskom serijalu, ali je njegova verzija važna jer pokazuje kako je lik funkcionirao i prije velikog televizijskog procvata.

Tyrone Power – elegantni Zorro klasičnog Hollywooda

Tyrone Power glumio je Zorroa u filmu The Mark of Zorro iz 1940. godine. Riječ je o jednoj od najpoznatijih klasičnih verzija, nastaloj u razdoblju kada je Hollywood pustolovnim filmovima davao raskošnu scenografiju, veliki orkestralni zvuk i izrazitu zvjezdanu karizmu.

Powerov Don Diego počinje kao čovjek koji namjerno podcjenjuje vlastite sposobnosti. Njegova maskirana strana nije samo fizički hrabrija, nego i teatralnija. Promjena identiteta postaje predstava koju Diego izvodi pred neprijateljima i saveznicima. Power je Zorroa glumio u jednom filmu, ali je upravo ta interpretacija ostala jedna od temeljnih točaka za sve kasnije filmske verzije.

Advertisement

Guy Williams – najpoznatiji televizijski Zorro prve generacije

Kada se govori o Zorrovoj televizijskoj povijesti, Guy Williams zauzima posebno mjesto. U Disneyjevoj seriji Zorro, emitiranoj od 1957. do 1959. godine, glumio je Diega de la Vegu i njegovu maskiranu osobnost u 78 epizoda.

Williams je uspio spojiti mirnoću, eleganciju i fizičku sigurnost. Njegov Diego nije djelovao kao čovjek koji se stalno pokušava dokazati. Naprotiv, upravo je u njegovoj suzdržanosti bila najveća snaga. Dok bi drugi likovi podcijenili njegovu ozbiljnost, gledatelj je znao da se iza bezazlenog ponašanja krije najbolji mačevalac u priči.

Guy Williams pojavio se i u dva kompilacijska filma, The Sign of Zorro i Zorro the Avenger, koji su sastavljeni od dijelova televizijskih epizoda. Ako brojimo originalne televizijske nastupe, Williams je Zorroa glumio 78 puta. Ako se gledaju i zasebna filmska izdanja, može se reći da je lik dodatno stigao i u dva kinoformata, ali to nisu bile dvije nove samostalne pustolovine.

Frank Latimore i George Ardisson – europski val

Početkom šezdesetih godina Zorro se snažno proširio europskom filmskom produkcijom. Frank Latimore glumio je u filmovima La venganza del Zorro i L’ombra di Zorro, oba iz 1962. godine. U ovom pregledu to su dva njegova filmska nastupa kao Zorroa.

George Ardisson pojavio se kao Zorro u filmu Zorro alla corte di Spagna iz 1962. godine, a zatim i u filmu El Zorro, poznatom i pod naslovom Zorro the Fox, iz 1968. godine. Njegov ukupni broj filmskih nastupa u toj ulozi iznosi dva.

Advertisement

Te europske verzije nisu uvijek imale isti ton ni istu vezu s izvornom pričom. Neke su bile bliže klasičnom kostimiranom pustolovnom filmu, neke špageti-vesternu, a neke su Zorroovo ime koristile kao znak za priču o maskiranom osvetniku. Upravo zato međunarodni popis zahtijeva oprez: nije svaki film s riječju Zorro u naslovu potpuno ista verzija lika.

José Suárez i Luis Aguilar – španjolske i meksičke verzije

José Suárez glumio je Zorroa u španjolskom filmu La montaña sin ley iz 1953. godine. Često se navodi kao prvi španjolski glumac koji je tumačio Zorroa. Njegov je nastup važan za razumijevanje kako je lik prelazio iz američke popularne kulture u europske produkcije.

Luis Aguilar nosio je masku u meksičkoj seriji filmova: El Zorro Escarlata iz 1959., El zorro escarlata en diligencia fantasma iz iste godine i El Zorro Vengador iz 1962. godine. To su tri filmska nastupa. Meksičke produkcije često su Zorroa povezivale s lokalnim vesternom i melodramom, pa je lik dobivao drugačiji ritam od američkih i europskih verzija.

Rodolfo de Anda glumio je u filmu La Gran Aventura del Zorro iz 1974. godine. I njegov se nastup računa kao jedna samostalna filmska interpretacija.

Frank Langella i Alain Delon – dvije različite filmske energije

Frank Langella glumio je u televizijskom filmu The Mark of Zorro iz 1974. godine. Njegova je verzija nastala za mali ekran, ali nije odustala od klasičnog kostimiranog pustolovnog pristupa. Langella je Zorroa odigrao u jednom TV filmu.

Advertisement

Godinu poslije Alain Delon pojavio se u talijansko-francuskom filmu Zorro redatelja Duccia Tessarija. Delon je u jedinom filmu s tim naslovom ponudio verziju koja spaja njegovu filmsku zvijezdu, europski pustolovni ton i prepoznatljivu figuru maskiranog borca. Njegov broj nastupa iznosi jedan film.

Delonov Zorro nije pokušavao kopirati Fairbanksa ni Powera. Bio je hladniji i manje razigran, ali je i dalje počivao na istoj osnovi: Diego pred javnošću skriva vlastitu snagu, a Zorro se pojavljuje kada nepravda prijeđe granicu.

George Hamilton – Zorro koji je postao parodija

U filmu Zorro, the Gay Blade iz 1981. godine George Hamilton igra Diega Jr. i njegova brata Ramona. Film namjerno okreće tradicionalni pustolovni obrazac naglavačke. Diego Jr. preuzima ulogu Zorroa, ali nakon ozljede njegov brat ulazi u kostim i donosi sasvim drugačiju energiju.

Hamiltonov je nastup poseban slučaj jer u jednom filmu igra dvije povezane osobe koje se smjenjuju pod maskom. Ako brojimo filmove, riječ je o jednom nastupu u ulozi Zorroa. Ako gledamo glumački zadatak, riječ je o dvostrukoj izvedbi i jednoj od najneobičnijih interpretacija lika.

Duncan Regehr – rekorder televizijskog razdoblja

Duncan Regehr glumio je Zorroa u seriji Zorro, poznatoj i kao The New Zorro, koja se emitirala od 1990. do 1993. godine. Serija je imala 88 epizoda, pa je Regehr u ovom pregledu rekorder po broju televizijskih epizoda u kojima je glumio naslovnog Zorroa.

Advertisement

Regehrova je verzija bila ozbiljnija i pustolovnija od Hamiltonove parodije, a istodobno je zadržala klasični obrazac Diega koji skriva sposobnosti iza mirnog ponašanja. Njegov je Zorro morao nositi cijelu seriju, a ne samo jednu dvorsku ili romantičnu avanturu. Zato je interpretacija dobila više prostora za razvoj odnosa, političkih sukoba i različitih oblika nepravde.

Brojka od 88 epizoda važna je jer pokazuje koliko je televizija promijenila način na koji se računa prisutnost glumca u ulozi. Regehr nije glumio Zorroa u 88 različitih filmova, nego je liku dao kontinuitet kroz četiri godine emitiranja.

Anthony Hopkins i Antonio Banderas – prijenos maske

The Mask of Zorro iz 1998. godine donio je jednu od najzanimljivijih promjena u cijeloj povijesti lika. Anthony Hopkins igra starijeg Diega de la Vegu, prethodnog Zorroa koji je prošao kroz zatvor, gubitak i osobnu tragediju. Antonio Banderas igra Alejandra Murrietu, čovjeka koji postupno postaje novi Zorro.

Zbog toga nije sasvim precizno reći da su Hopkins i Banderas u filmu dva jednaka Zorroa. Hopkins utjelovljuje starog Zorroa i čovjeka koji predaje znanje, identitet i odgovornost. Banderas preuzima masku i postaje novi nositelj legende. Film tako govori i o nasljeđivanju: Zorro nije samo jedno lice, nego uloga koju netko mora zaslužiti.

Banderas je u toj ulozi nastupio u dva filma, The Mask of Zorro iz 1998. i The Legend of Zorro iz 2005. godine. Njegov Zorro je fizički energičniji i skloniji pogreškama od starijih verzija. Alejandro ne počinje kao plemić koji savršeno vlada situacijom. On je autsajder, čovjek s bijesom i vlastitim slabostima, koji tek kroz obuku postaje junak.

Advertisement

Hopkins je svoju verziju odigrao u jednom filmu. Iako nije glavni Zorro kroz cijelu priču, njegova je interpretacija važna jer je prvi veliki film masku otvoreno prikazao kao nasljedstvo.

Televizijske i novije međunarodne verzije

Zorro se nastavio pojavljivati i izvan najpoznatijih američkih filmova. Christian Meier glumio je u televizijskoj seriji Zorro, la espada y la rosa iz 2007. godine. Serija je spojila pustolovinu, romantiku i telenovelističku strukturu, čime je lik približen publici navikloj na duže televizijske priče.

U novijim produkcijama pojavile su se i serije koje su Zorroa pokušale približiti suvremenoj publici. Miguel Bernardeau nosio je glavnu ulogu u španjolskoj seriji Zorro iz 2024. godine, dok je Jean Dujardin iste godine ponudio francusku, komičniju interpretaciju. Takve verzije pokazuju da Zorro više nije vezan uz jedan produkcijski sustav ni uz jednu nacionalnu tradiciju.

U širem televizijskom popisu pojavljuju se i glumci koji igraju nasljednike, srodne maskirane likove ili Zorroa u izrazito drukčijem kontinuitetu. Zato se njihov broj ne može uvijek izravno uspoređivati s Fairbanksovim dvama filmovima ili Regehrinim 88 epizoda.

Tko je najviše puta glumio Zorroa?

Ako se računaju televizijske epizode, odgovor je Duncan Regehr s 88 epizoda serije iz razdoblja od 1990. do 1993. Guy Williams slijedi s 78 epizoda Disneyjeve serije, uz dva kompilacijska filma koja ne treba tretirati kao nove samostalne priče.

Advertisement

Ako se gledaju samo igrani filmovi, među najpoznatijim ponavljačima ističu se Douglas Fairbanks s dva filma, Frank Latimore s dva, George Ardisson s dva i Antonio Banderas s dva. Luis Aguilar ima tri meksička filma, ali njegova se trilogija u međunarodnim pregledima rjeđe spominje od američkih i europskih verzija.

Najveći broj ne znači automatski i najbolju interpretaciju. Fairbanks je postavio filmski temelj, Power je donio klasičnu eleganciju, Williams je oblikovao televizijsku sliku lika, Regehr je izdržao najdulji serijski kontinuitet, a Banderas je Zorroa ponovno učinio velikom međunarodnom filmskom zvijezdom. Svaki je od njih maski dodao nešto svoje.

Zašto Zorro i dalje traje?

Zorro se održao zato što je jednostavan, ali dovoljno otvoren za promjene. Njegova osnovna formula može se prilagoditi nijemom filmu, obiteljskoj televizijskoj seriji, europskom vesternu, parodiji, velikom hollywoodskom spektaklu i suvremenoj seriji. I dalje je dovoljno prepoznatljiv da publika odmah razumije simbol, ali dovoljno fleksibilan da novi glumac ne mora samo oponašati prethodnika.

Najbolje verzije razumiju da Zorro nije samo kostim i slovo Z. Diego mora imati razlog zbog kojega skriva vlastitu snagu. Mora postojati razlika između njegova javnog ponašanja i maskiranog identiteta. A glumac mora uvjeriti publiku da se iza plašta nalazi čovjek koji može biti plemić, osvetnik, romantičar, komičar ili nasljednik — ali uvijek netko tko se odlučuje suprotstaviti moći.

Zato je povijest Zorroovih glumaca istodobno i povijest promjena u popularnoj kulturi. Od Fairbanksovih akrobacija do Banderasova prijenosa maske, od Williamsovih 78 epizoda do Regehrovih 88, legenda se mijenjala, ali nije nestala. Zorro je svaki put dobio novo lice, a publika je i dalje čekala isti trenutak: da mač zareže znak i pokaže da se iza maske ponovno pojavio junak.

Advertisement

Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije