„Trust Me, I’m a Doctor“: istinita priča koja zapinje između satire i sudske drame

„Trust Me, I’m a Doctor” u kina je stigao 16. listopada 2026. Film redatelja Thanea Economoua prati dr. Sandeepa Kapoora, liječnika čiji se život raspada nakon što bude uvučen u slučaj povezan sa smrću bivše pacijentice, modela i televizijske zvijezde Anne Nicole Smith.

Kal Penn igra Kapoora, čovjeka koji se pokušava obraniti od optužbi dok mu paparazzi opsjedaju ordinaciju, policija pretražuje dom, a privatni dnevnici dospijevaju u javnost. U priči se sudaraju sudnica, medijski spektakl i osobna potreba da se objasni što se dogodilo.

Film je zanimljiv jer se ne drži samo jednog tona. Početak djeluje kao crna komedija o tabloidnoj kulturi ranih 2000-ih. Likovi povremeno izravno komentiraju događaje, a scenarij pokušava kompliciranu pravnu i osobnu priču učiniti pristupačnijom kroz humor.

Kasnije se film više približava sudskoj drami i biografskom filmu. Tu nastaje njegov najveći problem. Satirični prizori, ozbiljna obiteljska drama i postupak koji bi trebao nositi emocionalnu težinu ne stapaju se uvijek uvjerljivo. Pojedinačne scene mogu funkcionirati, ali cjelina često djeluje kao da prelazi iz jednog filma u drugi.

Kal Penn ima nekoliko vrlo dobrih trenutaka. Njegov Kapoor nije jednostavno predstavljen kao nevin čovjek koji se bori protiv sustava. Film ga prikazuje kao osobu koja želi biti dobra, ali zbog straha, pritiska i potrebe da izbjegne sukob donosi i loše odluke.

Abbie Cornish kao Anna Nicole Smith dobiva snažnije prizore kada film odustane od senzacionalizma i pokuša prikazati ljude koji su se našli u središtu medijske oluje. Linda Hamilton nastupa kao odvjetnica Ellyn Garofalo i filmu daje čvršću energiju u sudskim scenama.

Kritike su zasad uglavnom rezervirane. Rotten Tomatoes prikazuje nekoliko izrazito negativnih osvrta, dok ScreenRant hvali glumačke trenutke i pojedine emocionalne scene, ali filmu zamjera tonalnu neujednačenost. Najčešći je prigovor da film želi biti i satira, i biografska drama, i pravosudni triler, a nijedan od tih pristupa ne razvija do kraja.

„Trust Me, I’m a Doctor” ipak ima zanimljivu temu. Najbolji je kada postavlja pitanje koliko javnost može razumjeti stvarni slučaj kroz medijsku buku. Manje je uvjerljiv kada tu temu pokušava istodobno pretvoriti u šalu i emocionalni obračun s prošlošću.