Zračna luka Zürich uvodi autobuse bez vozača: putnici će ih zasad koristiti tek nakon testiranja

Zračna luka Zürich napravila je novi korak prema automatiziranom prijevozu: dva shuttle autobusa sada mogu samostalno voziti po definiranoj ruti bez sigurnosnog vozača u vozilu. Riječ je o četvrtoj razini automatizacije, pri kojoj vozilo obavlja vožnju u određenom području i uvjetima, dok ljudi nadzor i mogućnost intervencije preuzimaju iz udaljenog kokpita.

Projekt se razvija u suradnji sa tehnološkom tvrtkom WeRide od ožujka 2025. Autobusi ne prelaze piste ni površine kojima se kreću zrakoplovi, nego služe kao prijevoz zaposlenika na području aerodroma. Takvo ograničenje nije slučajno. Zračna luka istodobno je prometna, nepredvidiva i sigurnosno osjetljiva sredina, pa je za početak odabrana ruta koju je moguće precizno nadzirati.

Prve potpuno automatizirane vožnje izvedene su početkom rujna, bez putnika. Operatori iz partnerskih kompanija Swissport i Krummen Kerzers prate rad vozila iz udaljene kontrolne prostorije. Bivši sigurnosni vozači nisu nestali iz sustava, nego su prošli obuku za novu ulogu. Umjesto da stalno sjede za upravljačem, mogu promatrati više autobusa i uključiti se ako se pojavi situacija koju automatika ne može sigurno riješiti.

Takav način rada važan je za razumijevanje što “autonomno” zapravo znači. Autobus vozi sam, ali cijeli sustav i dalje uključuje ljude, komunikacijsku mrežu, pravila za zaustavljanje i nadzorni centar. Udaljeni operater ne upravlja nužno svakim metrom rute, ali može pružiti podršku, procijeniti neobičnu situaciju i po potrebi preuzeti kontrolu.

U posljednjih godinu i pol dva su vozila prešla više od 15.000 kilometara. Projektni tim postupno je razvijao sigurnosne i operativne procedure. Prije svake nove razine najprije se provodilo testiranje bez putnika, a tek nakon toga zaposlenicima je dopuštena vožnja. Ista se procedura primjenjuje i na najnoviju fazu: očekuje se da će zaposlenici moći koristiti autobuse nakon otprilike četiri tjedna probnog rada bez putnika.

Za aerodrome je ovakav projekt zanimljiv i zbog manjka kvalificiranih radnika. Ako jedan operator u budućnosti bude mogao nadzirati više vozila, prijevoz zaposlenika mogao bi postati fleksibilniji. To ne znači da će svaka zračna luka odmah prijeći na potpuno automatizirane autobuse. Razlike u infrastrukturi, vremenu, propisima i prometu među aerodromima mogu biti velike.

Najveći izazov ostat će sigurnost u rubnim situacijama. Vozilo mora prepoznati prepreku, radnika na stajanci, neočekivano ponašanje drugog sudionika i kvar vlastitog sustava. Na aerodromu je i mala pogreška potencijalno ozbiljna, zbog čega su ograničena ruta i daljinski nadzor jednako važni kao i sama tehnologija.

Autobusi u Zürichu zato nisu najava svijeta bez vozača, nego pažljivo kontroliran eksperiment. Do kraja 2026. trebali bi nastaviti raditi u pilot-projektu, a iskustva će pokazati ima li smisla širiti automatizirani prijevoz na druga vozila i rute. Budućnost aerodroma možda neće izgledati kao potpuna zamjena ljudi, nego kao suradnja u kojoj ljudi nadziru veći broj pametnih vozila.