Zračne luke održivost pretvaraju u pitanje dizajna, energije i putničkog iskustva

Održivost zračnih luka ulazi u novu fazu. Umjesto da se promatra samo kroz pojedinačne projekte poput solarnih panela ili zamjene rasvjete, sve se više povezuje s načinom na koji se terminal projektira, gradi, koristi i prilagođava budućoj potražnji.

Prema podacima koje objavljuje International Airport Review, 314 europskih zračnih luka u 36 država objavilo je planove za postizanje neto nulte emisije do 2050. godine. Te zračne luke predstavljaju oko 87 posto europskog putničkog prometa. Njih 122 postavile su cilj neto nule do 2030. ili ranije.

Napredak se vidi i u programu Airport Carbon Accreditation. Akreditirane zračne luke zajedno su, prema navodima izvora, smanjile više od milijun tona izravnih emisija opsega 1 i 2. Ipak, najveći izazov ostaje širi lanac emisija: zrakoplovi, opskrba energijom, građevinski materijali, prijevoz putnika i otpad.

U budućem dizajnu zato se preporučuje najprije obnoviti postojeću zgradu kad god je to moguće. Rušenje i nova gradnja stvaraju veliku količinu ugrađenog ugljika, dok se bolje projektiranim starim objektom često može postići dovoljno kapaciteta. Važno je i pravilno dimenzioniranje. Prevelik terminal troši energiju i novac čak i kada nije pun.

Pasivni dizajn može smanjiti potrebu za aktivnim hlađenjem i grijanjem. Zasjenjenje, prirodno osvjetljenje, kvalitetna izolacija i pametno usmjeravanje zraka nisu spektakularne tehnologije, ali imaju dugoročan učinak. Modularna gradnja može skratiti izvedbu i smanjiti građevinski otpad, no njezina vrijednost ovisi o kvaliteti planiranja i mogućnosti ponovne uporabe elemenata.

Pametni sustavi zgrade trebali bi pratiti stvarnu popunjenost prostora, temperaturu, kvalitetu zraka i kretanje putnika. Na taj se način rasvjeta i klimatizacija ne moraju jednako ponašati u svakom dijelu terminala. Prema navodima iz rasprava koje prenosi International Airport Review, automatizacija može povećati energetsku učinkovitost do 30 posto, ali takve brojke treba shvatiti kao procjene, a ne jamstvo za svaku zračnu luku.

Veliku ulogu imaju i obnovljivi izvori. Neke zračne luke ulažu u solarne elektrane, elektrifikaciju zemaljskih vozila i infrastrukturu za održiva zrakoplovna goriva. SAF bi prema procjenama trebao donijeti više od polovice očekivanog smanjenja emisija europskog zrakoplovstva do 2050., ali proizvodnja, cijena i dostupnost još su ograničene.

Održivost se na kraju mora vidjeti i u iskustvu putnika. Ugodniji terminal, kraći nepotrebni hod, jasne informacije i učinkovita kontrola mogu smanjiti potrošnju bez smanjenja kvalitete usluge. Najuspješniji modeli zato neće biti oni s najviše tehnologije, nego oni koji tehnologiju povežu s dobrim dizajnom i realnim potrebama putnika.