Tim Fehlbaumov film “5. rujna” predstavlja nam intenzivan pogled na događaje tijekom Olimpijskih igara u Münchenu 1972., kada je palestinska teroristička skupina Crni rujan uzela izraelski olimpijski tim za taoce. Međutim, film se ne fokusira toliko na sam sukob koliko na njegov utjecaj na televizijsko novinarstvo i one koji su ga izvještavali.

Napetost u središtu radnje

“5. rujna” je prije svega triler koji uspijeva održati gledatelja na rubu sjedalice tijekom gotovo cijelog trajanja. Napetost se gradi kroz živčane interakcije između televizijske ekipe, nepredvidivost situacije s taocima i tehničke izazove koje nosi uživo emitiranje takvog događaja. Film uspješno dočarava kaos i stres koji su vladali u kontrolnoj sobi ABC Sportsa.

Novinarska etika na kušnji

Osim napetosti, film se bavi i važnim pitanjima novinarske etike. Kako izvještavati o takvom događaju bez senzacionalizma? Gdje je granica između informiranja javnosti i eksploatacije tragedije? Ova pitanja su posebno aktualna u današnjem medijskom okruženju i film nas potiče na razmišljanje o njima.

Iako je film uspješan u stvaranju napetosti, likovi su ostali nešto manje razrađeni. Fokus je više na događajima i njihovom utjecaju na televizijsku ekipu, nego na pojedinačne karaktere. To je možda i razumljivo s obzirom na to da je film relativno kratak i da se događaji odvijaju vrlo brzo.

“5. rujna” je dobro napravljen triler koji će vas držati napetim od početka do kraja. Film uspješno dočarava atmosferu i izazove s kojima su se suočavali televizijski novinari tijekom tog povijesnog događaja. Iako likovi nisu toliko razrađeni, film ipak ostavlja snažan dojam. Ako volite napete drame i filmove o novinarstvu, “5. rujna” je definitivno film koji vrijedi pogledati.