Knjige
Ivor Martinić: Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute / Dobro je dok umiremo po redu
Složena dinamika obiteljskih odnosa u dramama Ivora Martinića nije tek puka tema, nego i prava studija one nemoći koju svatko od nas može osjećati zbog biološki uvjetovanih zajednica koje nismo birali. Ta će se nemoć činiti tako poznatom i bliskom gotovo svakome tko je nečije dijete, otac ili majka jer je jedino zarobljenost u obitelji neumitna i nepopravljiva.
Iako u naslovu drame Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute njih troje sjede za stolom i dugo šute, u drami će sve izgovoriti. Za tim stolom postavit će se teška pitanja s još težim odgovorima i sva će se međusobna zamjeranja, povrede i neoprostivosti na njega iznijeti. Dok njihovu malom nukleusu prijeti nuklearna katastrofa koja samo naizgled dolazi izvana, ova će obitelj – kao i mnoge druge, naše – proždirati samu sebe.
To se događa i obitelji iz drame Dobro je dok umiremo po redu, na drugi način i iz drugih razloga. Ova se obitelj već raspala, ali njezini bivši članovi ne prestaju zbog toga biti nečija majka, otac ili sin. Iako najstariji član obitelji umire po prirodnom redu, mnoga su razočaranja i male smrti na ovaj ili onaj način dokrajčile i preživjele.
U dijalozima Ivora Martinića riječi ne služe samo tome da prikažu dramski konflikt, nego i sve ono prešućeno što iza tog konflikta stoji. Drama se zapravo događa u međuprostoru onoga što njegovi junaci žele i onoga što su dobili, a to je onaj međuprostor u kojemu svi, u svojim pojedinačnim životima i dramama, neprestano živimo.
Ivor Martinić rođen je 1984. u Splitu. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao dramaturg surađivao je s kazalištima u Zagrebu i Rijeci. Redovito surađuje s dramskim programom Hrvatskog radija, gdje su izvedene sve njegove drame. Piše drame, radiodrame i scenarije.
Drama o Mirjani i ovima oko nje praizvedena je u Jugoslovenskome dramskom pozorištu u veljači 2010. Iste godine postavljena je u Mestnom gledališču ljubljanskom u režiji Dušana Jovanovića i Hrvatskome narodnom kazalištu u režiji Anje Maksić Japundžić. Drama Moj sin samo malo sporije hoda praizvedena je u Zagrebačkome kazalištu mladih 2011. u režiji Janusza Kice. Drame su mu prevedene na desetak jezika i dobitnik je niza nagrada.
Izdavač: Fraktura
-
Društveni skenerprije 2 tjednaGradska knjižnica Požega | Predavanje Marka Doboša ― Lišaji – evolucija suradnje |
-
Društveni skenerprije 3 tjednaZagreb Film Festival 2026: filmovi o odgovornosti, solidarnosti i granicama tolerancije
-
Glazbaprije 3 tjednaThe Witcher in Concert prvi put stiže u Zagreb uz glazbu iz kultne igre
-
Društveni skenerprije 3 tjedna„Tadijine jeseni” – poziv na VIII. književnu manifestaciju
-
Urednikov izborprije 3 tjednaOsijek dobiva prvi međunarodni festival povijesnog i arheološkog filma
-
Društveni skenerprije 3 tjednaTranshumanca pred UNESCO-om: može li sezonsko stočarstvo postati zajednička europska baština?
-
Filmprije 4 tjednaDioklecijan stiže na veliko platno: zašto je Posljednji rimski bog jedan od događaja jeseni
-
Društveni skenerprije 3 tjednaDubrovnik postaje grad medijske pismenosti: UNESCO-ov MIL Cities događaj povezuje baštinu i provjeru informacija
