Bojan Vouk: Orhideje Medvednice

Knjiga „Orhideje Medvednice“ autora Bojana Vouka pokušaj je boljeg upoznavanja javnosti s dijelom živog svijeta Medvednice, napose onog dijela koji čine više biljke, kaćunovice ili orhideje. Osebujna građa, jedinstveni načini razvitka i rasta sjemenke u mikorizi s gljivicama, načini oprašivanja, specifični oprašivači i njihovo vabljenje samo su neka posebna obilježja ovih spektakularnih predstavnika biljaka jednosupnica. Porodica orhideja (Orchidaceae) svojim svojtama predstavlja najbrojniju skupinu biljaka u cijelom svijetu. Osim toga, spontanom hibridizacijom pojedinih vrsta i rodova mogu nastati čarobni hibridi čija ljepota nadmašuje i najbujniju maštu.

Međutim, ono što u najvećoj mogućoj mjeri razlikuje ove svojte od svih drugih u biljnom carstvu na ovoj Zemlji jest njihova bezmjerna te gotovo neopisiva i neusporediva ljepota oblika i boja njihovih cvjetova. Upravo je zbog toga Zagrepčanin Dragutin Hirc (1853. – 1921.), hrvatski znanstvenik, učitelj, planinar i veliki putnik koji je, među ostalim, mnogo putovao i Medvednicom, orhideje nazvao „najljepšim cvijećem ovoga svijeta“. Gora Medvednica, za razliku od svih drugih gora i planina Hrvatske, na cijeloj svojoj površini ima najgušću mrežu putova i staza. Drugim riječima, Medvednica je najposjećenija gora u Hrvatskoj. Dakle, i u takvim uvjetima i s takvom frekvencijom posjetilaca te s postojećim primjernim potrajnim šumskim gospodarenjem – u odnosu na cijeli prostor Republike Hrvatske – svojte orhideja na Medvednici ističu se zamjetnom brojnošću, a neke i velikim populacijama koje rijetko u takvim veličinama nalazimo u drugim dijelovima Hrvatske. Ta razmjerna brojnost svojti može se objasniti povoljnim uvjetima razvitka koji tu vladaju, kao i postojanjem velikog broja tipova pogodnih staništa.

Oni putnici Medvednicom koji, osim kretanja Leustekovim i drugim putovima i stazama, imaju aktivirana sva svoja osjetila, pronaći će barem neke svojte orhideja, možda čak i one pomalo tajnovite i rijetke, kao što je bezlisni nadbradac te one koje u vrijeme cvjetanja cijelom šumom šire svoj jedinstven i zamaman miris. Takav doživljaj kao na Medvednici nisam doživio nigdje drugdje u Hrvatskoj.

Autor nam je makar dio toga svijeta nastojao pokazati ne samo opisom pojedinih svojti, nego i brojnim originalnim fotografijama. Nadamo se kako će time još više pobuditi interes i motivaciju mnogih izletnika, planinara te ostalih pravih ljubitelja i čuvara prirode, ne samo Zagrepčana, za odlazak i boravak u prirodi, kao i za to veliko biljno blago koje se nalazi u neposrednoj blizini Zagreba.  Dr. sc. Radovan Kranjčev

Bojan Vouk rođen je 1970. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na Geodetskom fakultetu. Trenutačno živi i radi u Njemačkoj te se bavi projektiranjem, izgradnjom i izmjerom pruga. Još kao dijete roditelji su ga često vodili u Alpe, što je u njemu rano probudilo ljubav prema prirodi. Strast prema flori i fauni odvela ga je na putovanja izvan granica Hrvatske, gotovo na sve kontinente.

Njegova knjiga Orhideje Medvednice pokušaj je boljeg upoznavanja javnosti s dijelom živog svijeta Medvednice, napose onog dijela koji čine više biljke, kaćunovice ili orhideje. Porodica orhideja svojim svojtama predstavlja najbrojniju skupinu biljaka u cijelom svijetu. Osim toga, spontanom hibridizacijom pojedinih vrsta i rodova mogu nastati čarobni hibridi čija ljepota nadmašuje i najbujniju maštu. Autor nam je makar dio toga svijeta nastojao pokazati ne samo opisom pojedinih svojti, nego i brojnim originalnim fotografijama.

Bojan Vouk je više od dvadeset godina tragao je za orhidejama Medvednice, bilježeći ih u svim fazama njihova života — od pupoljka i sjemenke, preko čudesnih oblika cvata do ploda i nestanka pod zemljom. Na više od dvije stotine stranica, u knjizi se nižu 44 vrste u 15 rodova, a Voukove fotografije ne prikazuju samo biljke, nego i njihovu unutarnju arhitekturu — svijet mikoriznih veza, oprašivača, podzemnih rizoma i tajanstvenih hibridnih oblika.

Posebnost knjige jest sonifikacija – svaki čitatelj, skeniranjem QR koda uz fotografiju, može „poslušati“ zvuk pojedine vrste. Zvuk je nastao pretvaranjem morfoloških i bioloških podataka orhideja u glazbenu strukturu, čime biljke doslovno progovaraju – pretvarajući znanost u poeziju. To je prva knjiga u Hrvatskoj u kojoj je priroda sonificirana na takav način – u kojoj se slika i zvuk stapaju u jedno iskustvo.

Knjiga Bojana Vouka pokazuje kako orhideje nisu samo „najljepše cvijeće ovoga svijeta“, kako ih je nazvao Dragutin Hirc, nego i živa glazba Medvednice. Njihov šapat sada možemo i čuti.

Izdavač: Meridijani