Slonovo stopalo u Černobilu: Najopasniji objekt na svijetu i njegova radioaktivna budućnost

Kada se 26. travnja 1986. godine dogodila eksplozija na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane “V. I. Lenjin” u Černobilu, svijet se suočio s neviđenom katastrofom. No, prava drama odvijala se duboko ispod betonskih podova reaktora, gdje se formirala smrtonosna masa koja će postati poznata kao Slonovo stopalo.

Što je zapravo Slonovo stopalo?

Slonovo stopalo nije objekt, već skrutnuta masa korija (corium). Riječ je o mješavini otopljenog nuklearnog goriva (uranija), grafita, pijeska i betona. Tijekom topljenja jezgre, ova lava temperature preko 2.000°C progrizla je čelične i betonske strukture te se slila u podrumske prostorije, gdje se stvrdnula u formaciju tešku oko 1,2 tone i široku dva metra. Naziv je dobila zbog naborane teksture koja podsjeća na kožu slona.

Koliko je Slonovo stopalo doista opasno? (Primjeri zračenja)

U trenutku otkrića, Slonovo stopalo bilo je najopasnije mjesto na Zemlji. Snaga zračenja mjerena je u ekstremnim jedinicama:

1. Smrt u 300 sekundi: Godine 1986., zračenje neposredno uz masu iznosilo je oko 10.000 rentgena po satu. Za usporedbu, doza od 500 rentgena u kratkom vremenu je smrtonosna za čovjeka u 50% slučajeva. Samo 30 sekundi izloženosti uzrokovalo bi vrtoglavicu i umor, dok bi 5 minuta značilo sigurnu smrt u roku od nekoliko dana.

2. Otkazivanje tehnologije: Prvi roboti koji su poslani da fotografiraju masu prestali su raditi zbog oštećenja elektroničkih krugova pod utjecajem gama zračenja.

3. Snajperska metoda: Znanstvenici nisu mogli prići masi kako bi uzeli uzorak. Pokušali su bušilicama montiranim na kolica, ali su se motori kvarili. Na kraju je upotrijebljena snajperska puška s pancirnim mecima kako bi se odlomio mali komad za kemijsku analizu.

Koliko će dugo biti radioaktivno?

Radioaktivnost Slonovog stopala opada, ali vrlo sporo. Glavni izvor zračenja su izotopi cezija-137 i stroncija-90, koji imaju vrijeme poluraspada od oko 30 godina. Iako je danas zračenje znatno slabije nego 1986., ono je i dalje smrtonosno za dugotrajnu izloženost bez zaštite.

Međutim, stvarni problem leži u uraniju i plutoniju. Plutonij-239 ima vrijeme poluraspada od oko 24.000 godina. To znači da će materijal ostati opasan za ljudsko zdravlje tisućama godina, praktički do kraja ljudske civilizacije kakvu poznajemo.

Hoće li se ikada ući u unutrašnjost reaktora?

Odgovor je: Već se ulazi, ali pod ekstremnim uvjetima.

1. Novi sigurni zatvor (NSC): Godine 2016. preko starog “Sarkofaga” postavljen je Novi sigurni zatvor, golema čelična kupola dizajnirana da traje 100 godina. Unutar nje nalaze se robotske dizalice kojima se daljinski upravlja.

2. Planirana demontaža: Strategija ukrajinskih vlasti i međunarodne zajednice je postupna demontaža nestabilnih dijelova starog sarkofaga. Cilj je u sljedećih nekoliko desetljeća početi s uklanjanjem nuklearnog goriva i korija (uključujući Slonovo stopalo) pomoću daljinski upravljanih strojeva.

3. Znanstvene misije: Iako nitko ne “boravi” unutra, znanstvenici u posebnim zaštitnim odijelima povremeno ulaze u manje radioaktivne dijelove reaktora 4 kako bi postavili senzore za vlagu i zračenje. Svaki takav ulazak strogo je tempiran u sekundama.

Budućnost: Od zone isključenja do turizma

Iako se u samo srce reaktora (gdje je Slonovo stopalo) nikada neće moći ući bez robotske opreme, Černobilska zona isključenja postala je paradoksalno utočište za divlje životinje i turistička atrakcija. Ipak, Slonovo stopalo ostaje zatvoreno duboko u betonskom grobu, kao vječni podsjetnik na cijenu pogreške u rukovanju atomskom energijom.

Trenutno najveći izazov je pretvaranje korija u stabilan oblik (poput stakla) kako bi se spriječilo da se u dalekoj budućnosti pretvori u prašinu koja bi mogla zagaditi podzemne vode. Taj proces “čišćenja” trajat će stoljećima.