Američke obale tonu brže nego što se mislilo: problem nije samo rast razine mora

Kada se govori o budućnosti obalnih gradova, najčešće se ističe porast razine mora. Nova velika analiza pokazuje da postoji i drugi, manje vidljiv problem: tlo se na mnogim mjestima istodobno spušta. U Sjedinjenim Američkim Državama čak se 71,5 posto obalnih područja spušta brže od 0,1 centimetra, odnosno jednog milimetra godišnje.

Studiju su izradili istraživači sa Sveučilišta Tufts i Virginia Tech, a obuhvatila je 20 američkih obalnih država. Znanstvenici su analizirali više od 190 milijuna mjerenja vertikalnog pomicanja tla. Većina podataka dobivena je satelitskim radarima, a uključena su i mjerenja s tla. Tako su mogli izraditi nacionalnu kartu područja s niskim, umjerenim i visokim rizikom od slijeganja.

Najizraženije spuštanje zabilježeno je uz obalu Meksičkog zaljeva. Tamo se kombiniraju mekani sedimenti, močvarna i deltasta područja te snažan pritisak na podzemne zalihe vode. Na nacionalnoj razini 43 posto obale spušta se najmanje dva milimetra godišnje, dok je kod 23,3 posto područja zabilježeno spuštanje od najmanje tri milimetra godišnje.

Situacija nije ograničena samo na jug zemlje. Istraživači su slijeganje opisali kao gotovo sveprisutno i uz istočnu obalu, dok su se pojedina područja uz zapadnu obalu izdizala. Takve regionalne razlike znače da ne postoji jedno rješenje za cijelu obalu. Gradovi moraju razumjeti vlastitu geologiju, način korištenja vode i povijest izgradnje kako bi pravilno procijenili rizik.

Uzroci su dijelom prirodni. Meki sedimenti u deltama i močvarama s vremenom se zbijaju, a ponegdje se nastavlja i sporo geološko prilagođavanje tla nakon završetka posljednjeg ledenog doba. Dio problema povezan je s ljudskim djelovanjem, primjerice crpljenjem podzemnih voda za stanovništvo, industriju i poljoprivredu. Nova studija opisuje prostorni obrazac, ali ne pripisuje svako pojedino područje jednom uzroku.

Posljedice postaju ozbiljnije kada se slijeganje tla zbroji s porastom razine mora i ekstremnim vremenskim događajima. Niža obala znači da olujni val može prodrijeti dalje, a nasipi, zidovi za obranu od mora i sustavi odvodnje gube dio svoje učinkovitosti. Ugroženi su i putovi, mostovi, zgrade, cjevovodi i druga infrastruktura. Prema procjeni istraživača, u područjima različitog stupnja slijeganja živi oko 84,3 milijuna ljudi.

Problem pritom nije samo tehnički nego i društveni. Zajednice s manje novca i slabijim pristupom obnovi često su izložene većem riziku, a nakon poplava teže se oporavljaju. Zato autori predlažu da se podaci o slijeganju uključe u prostorno planiranje, ulaganja u infrastrukturu i planove prilagodbe klimatskim promjenama. Tlo koje se spušta možda se pomiče sporo, ali njegovi se učinci s vremenom mogu pretvoriti u velik i skup problem.