fast x

Postoje filmovi koji su tako briljantno dizajnirani za smeće da besmislica zaista može donijeti radost. Producenti BRZIH I ŽESTOKIH u međuvremenu su u korijenu ugušili ovu radost. Od četvrtog dijela počeli su omekšavati granice mogućeg, da bi bili spremni zanemariti ograničenja i logiku sliježući ramenima. I to s ozbiljnošću u inscenaciji koja je osuđena na propast. Jason Momoa ovaj je put negativac kao Dante Reyes, koji želi osvetiti smrt svog oca, narkobosa Hernana Reyesa iz FAST FIVE. Koncept je serije, a time i ove zapravo vrlo jednostavne knjige, da se relevantna prošlost mora pripisati svim elementima.

Autori se uzalud trude ispasti doista pametni neprestano pokazujući naprijed-natrag s jedne instalacije na drugu. Uzalud jer nečuveni zečevi iz šešira samo izazivaju još veću pomutnju. Jedan od tih zečeva je Dante, čije vas ime vjerojatno samo slučajno podsjeća na neki pakao. Gledajući unatrag, bio je tamo cijelo vrijeme dok su Brian i Dom pomogli njegovom ocu da umre u FAST FIVE. Ali tada ga nitko nije vidio niti čuo za njega. Potpuno prema naknadno zamišljenom konceptu.

Ako je prijašnji predvodnik u apsurdu u serijalu bila pista od 50 kilometara (putovanje u svemir jednostavno morate pomesti pod tepih), FAST X blista s tri katastrofalne gluposti. Prva je kuglasta bomba promjera dva metra koja se kotrlja kilometrima prema Vatikanu. Drugi je Dodge Charger s vučom koja prkosi opisu. I za kraj, okomita vožnja spomenutim automobilom, koja ne samo da ostavlja bez riječi, već vas tjera da preispitate svoj razum. I ne samo vlastiti, nego posebice redateljev.

Kao publika, više ne morate brinuti o rasipanju emocionalne energije na likove na bilo koji način. Već prije ovog desetog dijela bila je dosegnuta točka u kojoj je sudbina likova postala nevažna. Nije važno što će im se dogoditi, na kakvu god nevolju naišli. Ništa više nije nemoguće. A čak je i umiranje potpuno besmisleno, jer ljudi za koje se mislilo da su mrtvi neprestano uveseljavaju publiku vragolastim osmijehom.