Kao i sva ostala djela vrhunske književnosti, Zaborav koji ćemo biti višedimenzionalna je i višerazinska priča. Glavni junak ove memoarske proze satkane od obiteljskih odnosa i malih stvari što čine sazrijevanje, običaje i život sam, autorov je otac, Héctor Abad Gómez. Autorovi zapisi o njemu prožeti su rijetko viđenom ljubavlju između oca i sina, no čitatelju pružaju i dubok zaron u pakao i dušu Medellína, grada trajno obilježenog nasiljem.
Memoari koji su pred vama predstavljaju jednu od najelokventnijih obrana protiv nasilja na briljantan način ispisanu od jednog od najvažnijih suvremenih kolumbijskih, pa i južnoameričkih, pisaca.
Iz knjige:
Bilo je blistavo jutro i nalazili smo se u dvorištu, na suncu, i gledali kolibriće koji su obilazili cvijeće.Odjednom, mlada mi je časna rekla:
– Tvoj će tata ići u pakao.
– Zbog čega? – upitao sam je.
– Jer nikada ne ide na misu.
– A ja?
– Ti ćeš ići u nebo jer svake noći moliš sa mnom.
Noću, dok se časna presvlačila iza paravana na kojemu su se nalazili jednorozi, molili smo Očenaš i Zdravo Marijo. Na kraju, prije nego što smo zaspali, molili smo molitvu Vjerujem: „Vjerujem u Svemoćnog Boga Oca, Stvoritelja neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog…“
Skidala je habit iza paravana kako joj ne bismo vidjeli kosu; upozorila nas je da je vidjeti kosu neke časne smrtni grijeh. Ja koji dobro ali polako shvaćam, čitav sam dan zamišljao svoj boravak u nebu bez tate (naginjao sam se kroz jedan prozorčić u raju i vidio ga tamo dolje kako traži pomoć dok gori u paklenom ognju) i te noći kad je časna iza paravana na kojemu su bili jednorozi počela izgovarati molitve, rekao sam joj:
– Neću više moliti.
– A ne? – korila me je.
– Ne. Ne želim ići u nebo. Ne želim biti u nebu bez tate. Radije idem u pakao s njim.
Héctor Abad Faciolince rođen je u Medellinu (Kolumbija) 1958. godine. Studirao je suvremene jezike i književnosti na Sveučilištu u Torinu (Italija). Osim eseja, prijevoda i književnih kritika, objavio je knjige: Asuntos de un hidalgo disoluto (Poslovi raskalašenog plemića), Tratado de culinaria para mujeres tristes (Kulinarske upute za tužne žene), Fragmentos de amor furtivo (Djelići tajne ljubavi), Angosta (Petrine knjige, 2022.), La Oculta (Skrivena) i Lo que fue presente (Ono što je bilo). Svojim je trećim romanom Basura (Smeće) u Španjolskoj osvojio prvu nagradu organizacije Casa de las Américas za kreativno pisanje. Objavio je i zbirku pjesama Testamento involuntario (Neželjena oporuka), knjigu eseja Las formas de la pereza (Načini ljenčarenja) te knjigu pripovijesti i eseja Traiciones de la memoria (Izdaje pamćenja). Djela su mu prevedena na više od 15 jezika.
Izdavač: Petrine knjige