HNK Osijek – Sudbine koje su nam svima i poznate i nepoznate

Zakon Zagore – 26. veljače, u 19 sati
Don Juan – 1. ožujka, u 19 sati

KOMIČNOST I TRAGIKOMIČNOST “ZAKONA ZAGORE”
Sigurni smo da ste sutrašnju večer odlučili provesti u kazalištu, uz ansambl splitskog Gradskog kazališta mladih, jer nam gostuju s predstavom autora i redatelja Ivana Lea Leme. Početak je u 19 sati.
Fabula “Zakona Zagore” obuhvaća razdoblje od 1945. do 2023. pa, osim intimne povijesti likova, donosi i društveno-političku povijest ovih naših turbulentnih zakutaka. Kroz melodramatičnu potku propliću se komični, ali tragikomični prizori sudbina koje su nam svima i poznate i nepoznate i u kojima možemo i prepoznati i napokon upoznati svoje pretke, ali i same sebe. Ansambl Gradskog kazališta mladih, pojačan gostujućim glumcima, otkrit će vam što se događalo u pozadini nekih uzbudljivih obiteljskih i povijesnih okolnosti. Predstavit ćemo vam neke junake i antijunake koji su motikama doveslali do mora i, nadamo se, po običaju, zamisliti vas i zabaviti. (Izvor: https://gkm.hr/?predstave=zakon-zagore-uskoro)
Kupite svoje ulaznice na blagajni HNK-a ili online

TORBIČIN “DON JUAN” PRIPADA DANAŠNJICI

U subotu, 1. ožujka u 19 sati, ne propustite gostovanje Narodnog pozorišta “Toša Jovanović”, čiji nam ansambl donosi vječnog Molierea i njegovog Don Juana, u režiji darovitog Igora Vuka Torbice kojemu je u čast prije nekoliko dana u Zagrebačkom kazalištu mladih održan projekt Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice. Tri zagrebačka kazališta: ZKM, Satiričko kazalište kerempuh i GDK Gavella odali su počast prerano preminulom redatelju.
“Za razliku od mnogih kazališnih enfant terrible, koji su samo htjeli i smjeli, Igor Vuk Torbica je, prilikom interpretacije Molierovog i arhetipskog Don Juana, smio, razumio i znao! Interpretacija proizlazi iz samog teksta, transformira ga u duhu sadašnje epohe tako što ga reinterpretira. Njegov “Don Juan” pripada ovom vremenu – vremenu izvan povijesti, ideologije, prevladavajuće religije, odnosno etike, a ujedno i vremenu nedefinirane estetike.
Osim redatelja, odlučujuću riječ u koncipiranju ove vizije Molierovog djela svakako ima i dramaturginja Tamara Bijelić, čije se viđenje ove klasične, toliko poznate teme – do te mjere da se čak i zaboravlja njezin filozofsko-literarni kontekst – temelji na paradoksalnom kontrapunktu između bajronovskog, romantičarskog pristupa i Camusovog apsurdističkog pogleda na ovaj fenomen. Posebno u adaptaciji, ona se odlučuje ne mijenjati gotovo ništa u strukturi djela, ali istodobno, u potpunom skladu s redateljem, na scenu donosi potpuno izmijenjenu scensku strukturu. Ili, kako bi se to danas popularno reklo – Torbici je ponudila sasvim izmijenjen format Molierovog i drugih Don Juana.” (Zoran Slavić, književnik i publicist; iz kritike )