Ispaša stoke od strane Maasaija nije štetna za nacionalni park, kažu znanstvenici

Bilal Butt zna kako to zvuči. Izvanredni profesor održivosti i razvoja na Sveučilištu u Michiganu razumije da argument da se pusti stoku da pase u nacionalnom parku vrijeđa osjećaje.

Međutim, istraživanje njegovog tima, objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, i generacija znanja domorodačkog naroda Maasai iz Kenije to podupiru.

Pastoralne prakse Maasaija nisu imale gotovo nikakvog vidljivog pozitivnog ili negativnog učinka na ekološku dobrobit nacionalnog rezervata Maasai Mara.

Ovo je važan kontekst za zemlju koja prihvaća turiste, a isključuje autohtone poljoprivrednike, ponekad i nasilno, rekao je Butt, koji radi na UM-ovoj školi za okoliš i održivost ili SEAS. Nada se da će rad njegovog tima pomoći u preoblikovanju načina na koji ljudi razmišljaju o tome tko će koristiti zemlju, za što i odakle dolaze uvjerenja koja koristimo da odgovorimo na ta pitanja.

“Postoji ideja da je vidjeti krave u ‘divljini’ neprirodno”, rekao je Butt. “Ali što je neprirodnije: ljudi na safariju u svojim Land Cruiserima s pogonom na 4 kotača ili krave koje jedu travu?”

Nacionalni rezervat Maasai Mara osnovan je radi zaštite divljih životinja, no tijekom posljednjih nekoliko desetljeća bilježi smanjenje populacije njegovih velikih, legendarnih biljojeda, uključujući zebre, impale i slonove.

Istraživači i zaštitari prirode identificirali su praksu Maasaija da napasaju svoju stoku na zaštićenoj zemlji kao pokretač tog pada. Butt je, međutim, doveo u pitanje kontekst u kojem su te tvrdnje iznesene.

Tijekom svog obrazovanja i obuke vidio je kako prevladavajuće teorije i prakse očuvanja izostavljaju znanje predaka ljudi koji su živjeli na zemlji mnogo prije nego što je rezervat uspostavljen 1961. godine. “Što sam više učio, to sam više odbacivao ono što sam čuo”, rekao je Butt. “Znanje nije dolazilo od ljudi koji su ovdje živjeli. Dolazilo je s globalnog sjevera s vrlo malo znanja o tome kako Maasai uzgajaju stoku i komuniciraju s okolišem.”

“Ljudi uvijek govore da je stoka loša, ali odakle dolazi ta ideja? Dolazi iz istraživanja koja ne razumiju točno kako domorodačko stanovništvo i njihova stoka djeluju na krajolik”, rekao je Butt. “Željeli smo učiniti nešto što se temelji na njihovoj proživljenoj stvarnosti.”