Povežite se s nama

Knjige

M. John Harrison osvojio Bookerovu nagradu 2026. romanom ‘The End of Everything’

Britanski autor M. John Harrison osvojio je Bookerovu nagradu romanom koji science fiction, satiru i postapokaliptičnu nelagodu uvodi u središte književnog kanona.

Objavljeno

-

Otvorena knjiga na tamnom stolu uz dramatično svjetlo, atmosfera književne nagrade i postapokaliptičnog romana bez teksta

M. John Harrison osvojio je Bookerovu nagradu 2026. romanom The End of Everything, čime je jedan od najneobičnijih glasova britanske književnosti ušao u središte najvažnijeg književnog priznanja na engleskom jeziku. Pobjednik je proglašen 9. studenoga na ceremoniji u londonskom Old Billingsgateu, a Harrison je nagradu primio nakon odluke žirija o kojoj se govori kao o važnom pomaku prema širem razumijevanju književnog science fictiona.

Roman koji ne objašnjava katastrofu

U središtu romana nalazi se Phillip Tennent, čovjek koji uz obalu Kenta skuplja predmete što ih izbacuje more. Svijet u kojem živi preživio je katastrofu, ali njezina priroda ostaje nejasna. Nema jednostavne povijesne lekcije koja bi objasnila što se dogodilo, nema jedne institucije koja bi preuzela odgovornost i nema sigurnog jezika kojim bi se raspad društva mogao uredno opisati.

Phillipu društvo pravi njegova ostarjela teta Marnie, a prijetnju predstavljaju promjenjiva bića nazvana iGhetti. Oni nisu samo čudovišta u žanrovskom smislu. Njihova funkcija u romanu proizlazi iz atmosfere nesigurnosti: čitatelj nikada nije potpuno siguran gdje završava prirodna promjena, a gdje počinje posljedica ljudske katastrofe.

Harrisonov postupak važan je upravo zato što ne pretvara apokalipsu u spektakl. Katastrofa nije prizor koji treba objasniti vizualnim efektom, nego stanje u kojem se ljudi pokušavaju ponašati normalno iako su pravila svakodnevice nestala. Roman zato više zanima kako se živi nakon nečega nego kako je to nešto izgledalo u trenutku udara.

Pobjeda koja mijenja sliku SF-a

Harrison je britanski autor, književni kritičar i dugogodišnji pisac science fictiona. Bookerova stranica roman opisuje kao njegov trinaesti, a ova nominacija bila je njegova prva u povijesti nagrade. Objavio ga je Serpent’s Tail 18. lipnja 2026., što znači da je dobitnik u konkurenciju ušao izvan očekivanja da velike književne nagrade redovito pripadaju realističkim ili povijesnim romanima.

Advertisement

Gaby Wood iz Booker Prize Foundationa opisala je Harrisona kao prvog pobjednika koji je proizašao iz “bona fide” SF svijeta. Tu tvrdnju treba čitati kao povijesni opis, a ne kao formalnu novu kategoriju nagrade. Bookerova nagrada nije uvela posebnu nagradu za science fiction. Dogodilo se nešto zanimljivije: žiri je određeni roman prepoznao kao književno vrijedan bez potrebe da ga prvo oslobodi njegova žanrovskog podrijetla.

Harrison je ujedno najstariji dobitnik nagrade; imao je 81 godinu. Ta činjenica privlači pažnju, ali nije važnija od načina na koji je njegova knjiga stigla do pobjede. Nagrada od 50.000 funti i trofej koji mu je uručio prošlogodišnji pobjednik David Szalay samo su vidljivi kraj procesa koji je počeo s knjigom teško svrstivom u jednu književnu ladicu.

Jednoglasna odluka nakon dugog čitanja

Žirijem je predsjedala povjesničarka Mary Beard. Razmatrano je 163 knjige, a u završnom izboru ostalo je šest romana. Prema njezinoj izjavi, odluka je nakon cjelodnevne rasprave donesena jednoglasno. Jednoglasnost ne znači da je roman bio očit izbor od početka. Prije znači da je žiri u Harrisonovoj knjizi pronašao dovoljno snažnu kombinaciju književne ambicije, formalne kontrole i aktualnosti.

Aktualnost romana nije u tome što izravno opisuje jednu novinsku krizu. Ona proizlazi iz osjećaja da se društveni poredak može promijeniti brže nego što ljudi uspijevaju pronaći riječi za njegovo objašnjenje. Phillipsko skupljanje predmeta s obale djeluje kao pokušaj da se od ostataka napravi katalog, kao da će razvrstavanje stvari vratiti smisao svijetu.

U tome je i satirična strana romana. Kada je sve ugroženo, ljudi i dalje pokušavaju održati navike, hijerarhije i jezik normalnosti. Harrison ne ismijava samo propast društva. On pokazuje koliko je teško priznati da su stare kategorije izgubile moć, pa ih likovi ponavljaju čak i onda kada više ne opisuju stvarnost.

Advertisement

Što Bookerova odluka govori danas

Pobjeda The End of Everything ne znači da je science fiction odjednom postao novi književni mainstream. Znači da se granica između “ozbiljne književnosti” i žanra pokazuje slabijom nego što se često pretpostavlja. Roman može koristiti čudovišta, katastrofu i promijenjeni svijet, a da se njegova glavna pitanja i dalje odnose na jezik, odgovornost, gubitak i način na koji ljudi žive zajedno.

Čitatelj pritom ne dobiva klasičan roman koji sve zatvara u objašnjenje. Harrisonova ambigvitetnost nije ukras. Ona je metoda. Ako katastrofa ostane djelomično nepoznata, čitatelj se nalazi u istom položaju kao likovi: mora odlučivati kako razumjeti posljedice dok mu nedostaje potpuna slika uzroka.

Bookerova nagrada ovom je odlukom proširila pitanje što može biti veliki suvremeni roman. Nije nagradila science fiction zato što je egzotičan, nego zato što je Harrison njegovim alatima uspio opisati vrlo poznatu nesigurnost. Svijet romana možda je postapokaliptičan, ali osjećaj da se stvarnost mijenja prije nego što je možemo objasniti pripada i našem vremenu.

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije