Izložbe
‘Modernity and Opulence’: priča o židovskim umjetnicama Wiener Werkstätte završava u New Yorku
Izložba u Jewish Museumu vraća više od 200 predmeta i rad približno 30 umjetnica u priču o bečkoj modernosti, profesionalnom radu i transatlantskoj karijeri.
Izložba Modernity and Opulence: Women of the Wiener Werkstätte u Jewish Museumu u New Yorku završava 15. studenoga 2026., ali njezina tema ostaje važna i nakon posljednjeg dana. Više od 200 predmeta i rad približno 30 umjetnica vraćaju ženske autorice Wiener Werkstätte u središte priče o bečkoj modernosti. Ne kao dekorativni dodatak muškom kanonu, nego kao profesionalne radnice koje su oblikovale keramiku, tekstil, modu, grafiku i predmete za svakodnevni život.
Modernizam nije nastao samo u slikarskom ateljeu
Wiener Werkstätte djelovao je od 1903. do 1932. kao multidisciplinarni kolektiv i komercijalno poduzeće. Osnovali su ga Josef Hoffmann, Koloman Moser i Fritz Waerndorfer, a njegov je cilj bio povezati umjetnost i život kroz predmete visoke kvalitete. U toj ideji nema jasne granice između slike, stolice, šalice, odjeće i interijera.
Takav model otvorio je prostor umjetnicama, ali taj prostor nije bio neutralan. Žene su mogle razviti profesionalnu karijeru u primijenjenoj umjetnosti, dok su im akademije likovnih umjetnosti u Beču dugo bile zatvorene. To što su im vrata bila otvorena u radionici nije značilo da su nestali hijerarhija, patronat i nejednaka dostupnost obrazovanja.
Izložba upravo tu napetost čini vidljivom. Predmeti su raskošni, često duhoviti i formalno smjeli, ali njihova ljepota ne bi smjela prikriti uvjete u kojima su nastali. Dizajn je bio način rada, izvor prihoda i prostor samostvaranja, a ne samo estetska kategorija.
Vally Wieselthier kao transatlantska figura
Među najvažnijim autoricama izložbe je Vally Wieselthier, austrijska umjetnica rođena u Beču koja je karijeru nastavila u New Yorku. Poznata je po keramičkim skulpturama i predmetima koji često spajaju humor, tijelo i snažnu kolorističku imaginaciju. Njezini oblici ne ponašaju se kao neutralni uporabni predmeti. Oni izgledaju kao da se smiju pravilima dobrog ukusa.
Wiener Werkstätte osnovao je keramički odjel 1917. Wieselthierin Espresso Coffeepot iz 1920. često se navodi kao primjer kako se uporabna funkcija može pretvoriti u skulpturalni znak. Uz nju se u priči pojavljuju Susi Singer, Kitty Rix, Maria Likarz, Felice Rix-Ueno i druge autorice koje su radile u različitim medijima.
Wieselthierina biografija posebno je važna jer pokazuje da se priča o bečkoj modernosti ne završava u Beču. Nakon zatvaranja Wiener Werkstätte 1932. njezina se karijera nastavlja u New Yorku i povezuje s novim krugovima umjetnosti, dizajna i trgovine. Transatlantski prijelaz mijenja i pitanje kome pripada modernizam.
Židovski identitet i profesionalna mreža
Prema podacima koje navodi Jewish Museum, od gotovo 200 poznatih žena koje su radile za Wiener Werkstätte približno je četvrtina bila židovske vjere, podrijetla ili iz židovskih obitelji. Ta formulacija namjerno obuhvaća različite oblike identiteta i ne dopušta da se sve umjetnice svrstaju u jednu biografsku kategoriju.
Židovska dimenzija izložbe nije samo popis podrijetla. Ona se odnosi i na mreže obrazovanja, patronata, kolekcionarstva i kulturnih institucija koje su omogućile da neke umjetnice rade, izlažu i prodaju. Istodobno, kasnija povijest Europe pokazuje koliko su takve mreže bile ranjive pred političkim progonom, ratom i raseljavanjem.
Predmeti u muzeju zato nose više slojeva. Šalica ili tekstilni uzorak mogu biti formalno zanimljivi, ali i trag ekonomskog sustava koji je omogućio autorici da uđe u javni prostor. Ako se gleda samo oblik, gubi se dio povijesti. Ako se gleda samo identitet, gubi se složenost umjetničkog rada.
Zašto je izložba važna danas
Nezavisni kritičarski tekstovi izložbu čitaju kao korekciju priče o Wiener Werkstätte, ali i upozoravaju da je spol možda njezina snažnija tema od same etničke pripadnosti. To je korisna napetost. Izložba može istodobno govoriti o židovskim umjetnicama i pokazati da se njihove karijere ne mogu objasniti samo identitetom.
U predmetima se vidi kako je primijenjena umjetnost postala ozbiljan profesionalni prostor. Dizajn je dao ženama mogućnost da rade u kolektivu, razvijaju vlastiti rukopis i sudjeluju u oblikovanju modernog doma. No taj je prostor ovisio o tržištu, obrazovanju, naručiteljima i institucijama koje nikada nisu bile potpuno ravnopravne.
Modernity and Opulence zato nije samo izložba lijepih predmeta. Ona postavlja pitanje tko je proizvodio modernizam i zašto su neke autorice iz priče nestale. Kada se njihovi radovi vrate u središte muzeja, mijenja se i slika modernog dizajna: nije ga stvorio jedan stil, nego mreža različitih medija, ruku, identiteta i profesionalnih ambicija.
-
Društveni skenerprije 3 tjednaKulturni vikend pred nama: od Amadeusa uživo do riječke Pepeljuge
-
Putovanjaprije 3 tjednaZračne luke 2026: umjetna inteligencija više nije dodatak, nego nova infrastruktura putovanja
-
Društveni skenerprije 3 tjednaPredavanje „Jordan: između Biblije i arheologije“
-
Društveni skenerprije 4 tjednaKad javni muzej pogriješi: zašto je provjera baštine pitanje povjerenja
-
Društveni skenerprije 3 tjednaZnanost izlazi iz knjige: kako je NSK 24. listopada pretvorio STEM u obiteljski doživljaj
-
Društveni skenerprije 3 tjednaTko plaća eksperiment? Vega Foundation mijenja uvjete za videoumjetnost
-
Glazbaprije 4 tjednaSeverinina „B strana“ u Areni Zagreb: što je zasad potvrđeno za prosinački koncert
-
Putovanjaprije 4 tjednaQatar Airways najavio letove za Western Sydney: nova veza s Dohom stiže tek 2027.
