Na zapadu ništa novo! Prva njemačka verzija slavnog romana

Ovaj film, koji je režirao Edward Berger prema scenariju napisanog u duetu s Lesleyem Patersonom i Ianom Stokellom, prva je njemačka verzija slavnog romana Ericha Marije Remarquea o Prvom svjetskom ratu, napisanog na njemačkom i objavljenog 1928.

Prva filmska adaptacija knjige, objavljena 1930., bila je američka, režirao ju je Lewis Milestone, i bila je svojevrsna znamenitost ranog američkog snimanja zvučnih filmova. Bio je dobro prihvaćen i smatran je toliko moćnim da se smatralo potencijalnim sredstvom odvraćanja od budućeg rata. To se pokazalo pogrešnim. (I sam Remarque je tvrdio da nije imao namjeru napisati pacifistički testament toliko koliko da jasno prikaže agoniju mladog regruta u ratu.)

S dva i pol sata dužine film je prepun zapleta. Odbacuje rane scene u romanu i filmu u kojima gorljivi profesor superdomoljub navodi mlade njemačke studente da se pridruže vojsci i spase domovinu. Umjesto toga, ovaj film usmjerava pogled na vrtoglavi pokolj ratovanja pokazujući kako mladi vojnik Paul Bäumer ( Felix Kammerer ) dobiva uniformu krive veličine: odjeća je reciklirana s leša.

“All Quiet on the Western Front” vrhunska je priča u guranju nosa u pokolj koji naizgled izgleda realno i mogućem izazivanju oštećenja sluha od pirotehničkih scena borbe. Snimke praćenja u rovovima koje je Stanley Kubrick izradio za  “Puteve slave” (film koji je kulminirao poantom koja je zapravo imala smisla, za razliku od ove zbrke) sada su stabilne digitalne panorame iz ruku izloženih utroba i mučnog grčenja. Filmski stvaratelji vjerojatno su izgubili zaplet, pretvarajući “Rat je pakao” u “Možeš li nadmašiti ovo?” natjecanje.

Unutar cijele radnje, priča o mladom Bäumeru koji se probija, uči što znači ubijati i pokušava stvoriti zajedništvo u svojoj neodrživoj situaciji. Berger također dodaje nešto materijala. Postoji paralelna priča u kojoj stvarni njemački vicekancelar Matthias Erzberger pokušava posredovati u miru s Francuzima. Toga nema u Remarqueovoj knjizi. Pa zašto je ovdje? Prvo, da pokažemo da su u Velikom ratu doista BILI neki “dobri Nijemci”, koji, kad bolje razmislite, nisu ni ovdje ni tamo u ovoj shemi, jer čitatelj/gledatelj treba barem imati neke empatije prema Paulu, koji je ipak njemački vojnik. A nepopustljivost nekih francuskih delegata u ovim scenama podsjetit će na višegodišnje poniženje kojem je Njemačka bila izložena sporazumom o primirju, što je pomoglo u usponu Hitlera. Pretpostavlja se da je Erzbergerov narativ također namijenjen stvaranju neizvjesnosti: hoće li primirje stupiti na snagu prije nego što se ono najgore dogodi likovima do kojih nam je stalo?