Studije kamenja i prašine s asteroida Bennu koje je na Zemlju dostavila NASA-ina svemirska letjelica OSIRIS-REx (Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification and Security–Regolith Explorer) otkrile su molekule koje su na našem planetu ključne za život, kao i za povijest slane vode koja je mogla poslužiti kao “juha” za međudjelovanje i spajanje ovih spojeva.
Nalazi ne pokazuju dokaze o postojanju samog života, ali sugeriraju da su uvjeti potrebni za pojavu života bili rašireni u ranom Sunčevom sustavu, povećavajući izglede da se život mogao formirati na drugim planetima i mjesecima.
“NASA-ina misija OSIRIS-REx već prepisuje udžbenik o onome što razumijemo o počecima našeg Sunčevog sustava”, rekao je Nicky Fox, pridruženi administrator, Uprava za znanstvene misije u sjedištu NASA-e u Washingtonu. “Asteroidi pružaju vremensku kapsulu u povijest našeg matičnog planeta, a Bennuovi uzorci ključni su u našem razumijevanju koji su sastojci u našem solarnom sustavu postojali prije nego što je život nastao na Zemlji.”
U istraživačkim radovima objavljenim u srijedu u časopisima Nature i Nature Astronomy, znanstvenici iz NASA-e i drugih institucija podijelili su rezultate prvih dubinskih analiza minerala i molekula u uzorcima Bennua, koje je OSIRIS-REx dostavio na Zemlju 2023. godine.
Detaljno opisano u dokumentu Nature Astronomy, među najuvjerljivijim otkrićima bile su aminokiseline – 14 od 20 koje život na Zemlji koristi za stvaranje proteina – i svih pet nukleobaza koje život na Zemlji koristi za pohranjivanje i prijenos genetskih uputa u složenijim zemaljskim biomolekulama, kao što su DNA i RNA, uključujući kako rasporediti aminokiseline u proteine.
Znanstvenici su također opisali iznimno visoke količine amonijaka u uzorcima Bennua. Amonijak je važan za biologiju jer može reagirati s formaldehidom, koji je također otkriven u uzorcima, kako bi se formirale složene molekule, poput aminokiselina – pod pravim uvjetima. Kada se aminokiseline povežu u duge lance, one stvaraju proteine koji pokreću gotovo sve biološke funkcije.
Ovi gradivni blokovi za život otkriveni u uzorcima Bennua već su pronađeni u izvanzemaljskim stijenama. Međutim, njihova identifikacija u netaknutom uzorku prikupljenom u svemiru podržava ideju da su objekti koji su nastali daleko od Sunca mogli biti važan izvor sirovih sastojaka preteča za život u cijelom Sunčevom sustavu.
“Tragovi koje tražimo tako su minijaturni i tako ih je lako uništiti ili promijeniti izlaganjem Zemljinom okolišu”, rekao je Danny Glavin, viši znanstvenik u NASA-inom Goddard Space Flight Centru u Greenbeltu, Maryland, i jedan od autora istraživanja Rad iz astronomije prirode. “Zato neka od ovih novih otkrića ne bi bila moguća bez misije vraćanja uzoraka, pedantnih mjera kontrole kontaminacije i pažljivog čuvanja i skladištenja ovog dragocjenog materijala iz Bennua.”
Dok je Glavinov tim analizirao uzorke Bennua tražeći naznake spojeva povezanih sa životom, njihovi kolege, predvođeni Timom McCoyem, kustosom meteorita u Smithsonianovom nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Washingtonu, i Sarom Russell, kozmičkom mineraloginjom u Prirodoslovnom muzeju u Londonu , tražio tragove okoliša koji bi te molekule mogle formirati. Izvještavajući u časopisu Nature, znanstvenici dalje opisuju dokaze o drevnom okolišu pogodnom za pokretanje kemije života.
U rasponu od kalcita do halita i silvita, znanstvenici su identificirali tragove 11 minerala u uzorku Bennu koji nastaju kada voda koja sadrži otopljene soli isparava tijekom dugog vremenskog razdoblja, ostavljajući za sobom soli kao čvrste kristale.
Slične slane vode otkrivene su ili sugerirane diljem Sunčevog sustava, uključujući patuljasti planet Ceres i Saturnov mjesec Enceladus.
Iako su znanstvenici ranije otkrili nekoliko evaporita u meteoritima koji padnu na Zemljinu površinu, nikada nisu vidjeli potpuni set koji čuva proces isparavanja koji je mogao trajati tisućama godina ili više. Neki minerali pronađeni u Bennuu, kao što je trona, prvi su put otkriveni u izvanzemaljskim uzorcima.
“Ovi radovi stvarno idu ruku pod ruku u pokušaju da objasne kako su se sastojci života zapravo spojili da bi napravili ono što vidimo na ovom vodeno promijenjenom asteroidu”, rekao je McCoy.
Uz sve odgovore koje je Bennuov uzorak dao, ostaje nekoliko pitanja. Mnoge aminokiseline mogu se stvoriti u dvije verzije zrcalne slike, poput para lijeve i desne ruke. Život na Zemlji gotovo isključivo proizvodi ljevoruke sorte, ali Bennu uzorci sadrže jednaku mješavinu oba. To znači da su na ranoj Zemlji aminokiseline također mogle nastati u jednakoj mješavini. Zašto je život “skrenuo lijevo” umjesto desno ostaje misterij.
“OSIRIS-REx bila je vrlo uspješna misija,” rekao je Jason Dworkin, znanstvenik projekta OSIRIS-REx pri NASA-i Goddard i jedan od vodećih autora časopisa Nature Astronomy. “Podaci iz OSIRIS-RExa dodaju velike poteze kistom slici solarnog sustava koji vrvi potencijalom za život. “Zašto do sada vidimo život samo na Zemlji, a ne i drugdje, to je doista primamljivo pitanje.”
NASA Goddard osigurala je sveukupno upravljanje misijom, inženjering sustava i osiguranje sigurnosti i misije za OSIRIS-REx. Dante Lauretta sa Sveučilišta Arizona, Tucson, glavni je istraživač. Sveučilište vodi znanstveni tim i planiranje znanstvenog promatranja i obradu podataka u misiji. Lockheed Martin Space u Littletonu, Colorado, napravio je svemirsku letjelicu i omogućio letove. NASA Goddard i KinetX Aerospace bili su odgovorni za navigaciju svemirske letjelice OSIRIS-REx. Kuriranje za OSIRIS-REx odvija se u NASA-inom svemirskom centru Johnson u Houstonu. Međunarodna partnerstva u ovoj misiji uključuju OSIRIS-REx Laser Altimeter instrument iz CSA (Kanadske svemirske agencije) i znanstvenu suradnju na uzorku asteroida s JAXA-inom (Japanska agencija za istraživanje svemira) misijom Hayabusa2. OSIRIS-REx treća je misija u NASA-inom programu New Frontiers Programa, kojim upravlja Marshall Space Flight Center u Huntsvilleu, Alabama, za Agencijinu Upravu za znanstvene misije u Washingtonu. NASA
